Osmijeh anđela

Pismo majke svom netom rođenom djetetu s Downovim sindromom.
Autor: Anita Knapić/Laudato/M.P. Photo: Anita Knapić nedjelja, 18. lipnja 2017. u 09:46

Dragi moj sine! Te noći kada te Bog poslao iz svojih ruku u moje naručje, poslao mi te s prvim pahuljama snijega 11. siječnja 2015.

Dok si još bio u sigurnosti mog nutarnjeg zagrljaja,polako sam na neki način bila pripremana za neto posebno. Liječnica koja se brinula za moje i tvoje zdravlje predložila mi je da odem na testiranje koje se radi na početku trudnoće, ali da te sad ne opterećujem stručnim medicinskim nazivima, jer tvoja majka je sigurno i odlučno to odbila.

„Pa zar mislite da nešto nije u redu?!”, upitala sam ju.

„Ne, ne, za sada je sve u redu, koliko ja mogu vidjeti, ali ako ne odete sada poslije će biti kasno”, rekla je liječnica.

„Kasno za što?” ,pomislih. „Hvala, ali ne, hvala. I da nešto je, to dijete će biti rođeno.”

Eto, prvi znak pripreme. U nekoliko navrata do kraja trudnoće sam bila u prilici prepričati taj događaj i svaki puta nakon toga u meni je nešto tinjalo, nešto me u istom trenutku plašilo i hrabrilo.

Majka sam dvoje prekrasne djece i sada treće na putu. Toliko željeno i toliko drugačije od prvih dvoje još u samim početcima svoga postanka. Učinio si me sretnom, sretnijom no inače. Jakom, jačom nego sam mislila da ću ikada biti. Žena trudnica se inače osjeća prekrasno i posebno, ali s tobom sine osjećala sam se još posebnijom!

I tako je Bog, te zime s prvim pahuljama snijega, poslao jednog svog anđela u moje naručje. Od svih majki na svijetu odabrao je baš mene da te štitim, volim, da osjetim čarobni dodir tvojih ručica. Kako li savršen osmijeh anđele imaš! Velike oči u kojima se svemir gubi, a centar tog svemira za tebe sam ja, a za mene si ti.

Da, bilo je teško prvih dana kada su mi rekli da sam dobila dijete s posebnim potrebama, dijete s Downovim sindromom, dijete, osobu s kromosomom viška. Gledam te i mislim si: Pa nemaš ti kromosom viška nego ovom svijetu nedostaje taj jedan kromosom, koji tebe čini posebnim, nesebičnim, punim ljubavi za sve!!! Vjerujem da će tvoj zagrljaj biti širi i jači i utješniji nego bilo čiji. I da će tvoje usne izgovarati samo riječi koje neće povrijediti niti jedno srce nego nadasve riječi koje će usrećivati ljude.

Ali kada kažem da mi je bilo teško prvih dana od saznanja da sam te dobila takvog kakav jesi, u cijelosti savršen, to kažem samo zato što, kada se okrenem oko sebe, vidim kakav je ovaj svijet u kojem živimo! Zlobni ljudi, ne grle se, ne ljube. Danas je tako teško, čini mi se, biti nasmijan. Ali zato si ti tu da mijenjaš svijet oko sebe.

Velike ćeš borbe morati izvojevati sine moj, ali ne boj se. Dok god mi Gospod dozvoljava udisati isti zrak s tobom i dok god bubnjevi moga srca udaraju u ritmu tvoga, bit ću uz tebe, rame uz rame! I borit ćemo se sine hrabrošću lava,zaogrnuti plaštem ljubavi, pokazat ćemo svijetu da je život lijep i dragocjen bez obzira na ishod.

Ne boj se sine moj, koračaj naprijed uzdignute glave i osmjehni se osmjehom anđela jer ime ti je Gabrijel = Bog je moja moć!


Iz Laudato arhive 2015.

 

Da biste komentirali, prijavite se.