Prva bračna noć nakon hodanja u čistoći

Prva bračna noć bila je dakle pripremana od trenutka kada sam odlučio ne ulaziti više u predbračne odnose što je u konačnici značilo pet godina apstinencije kod mene dvadesetišestogodišnjaka u punoj snazi. Bila je to apstinencija u svakome obliku.

Ne, nisam obolio, ništa se nije smanjilo, natprosječno uvećalo ili prestalo s proizvodnjom. Iz osobnog iskustva mogu tvrditi da su priče o nužnosti i prednosti masturbacije po svojoj gluposti jednake onima da ista osljepljuje. Stvar je jedino i samo toga što u životu smatraš bitnim, a kada svoje srce staviš u Božje ruke, ondje najmirnije kuca. Međusobna odluka o predbračnoj čistoći je valjda prva stvar koju smo moja sadašnja žena i ja donijeli. I to preko chata. Jedno drugome smo gotovo istovremeno jednosmjerno napisali da nema seksualnih odnosa prije braka, „pa ti kako hoćeš“. Kao, super si mi i sve, ali ako to ne možeš razumjeti, znači da nemamo što raditi zajedno – „ti onda, unatoč svim ostalim pokazateljima, naprosto nisi ta/j“. Oboje smo razumjeli da nema smisla da bi Bog dopustio takav grijeh kao preduvjet da nas poveže.

Štoviše, hodajući sa svojom suprugom, imao sam osjećaj da bi nas predbračni odnos usporio na putu razvijanju dubljeg odnosa, a ne nam dao vjetra u leđa kako mnogi tvrde da čini. Ono što iz vlastitoga iskustva mogu reći je da nepostojanje spolnih odnosa prije braka samo izoštri čula jer strasti ostaju po strani, što je pak dobro jer one prečesto znaju biti kamuflaža problema koji postoji u odnosu. Posebice kada ste mladi i kada je želja za odnosima uvijek prisutna te je počesto alibi za izbjegavanje ozbiljnih tema. Jer kao što mislim da je izbor životnog partnera možda i najbitniji u životu, tako smatram da ta odluka mora biti donesena prije svega trezvene glave, da ne kažem proračunato. A seksualni odnos tu ne pomaže i na taj način žena i ja smo zapravo hodajući u čistoći riješili mnoge probleme koji bi nas dočekali u budućnosti kada bismo ih puno teže rješavali. Ili pak, da smo hodajući bili vidjeli da ne možemo dalje, rastali bismo se s minimum rana. Prekidi osoba koje su spavale zajedno za razliku od onih koje nisu, u pravilu prolaze puno traumatičnije, puno je više vraćanja na staro (iliti mlaćenja krepane živine) i teže je ostaviti prošlost iza sebe. Provjereno.

Većina mojih prijatelja postavljali su stalno jedno te isto, za njih ključno pitanje – a što ako si seksualno nećete odgovarati? Moje protupitanje je bilo – a sada se sjeti svake osobe koju si iskreno volio/voljela i reci je li ti seksualni odnos s tom osobom bio loš, a čak i da je bio bezvezan, je li to bio razlog vašem prekidu? Odgovor je bio dakako uvijek negativan. No da ne bih ispao čistunac, naravno da mislim kako si ljudi moraju odgovarati i u bračnoj postelji, ali i samo hodanje u čistoći podrazumijeva otvaranje tema koje se toga tiču kao što i sama ljubav i čežnja za partnerom nalaže da tu osobu naprosto voliš i želiš je, daješ joj se.

Količina seksualnog upražnjavanja i kojekakvi položaji spadaju, kao i sve u braku, u nalaženje zajedničkoga jezika. Ne mojeg, ne tvojeg, već našeg. A to se prvenstveno postiže obostranim ugađanjem, što znači, žrtvom. Poštovat ćemo, primjerice tuđu želju za mirom, ali svoju potrebu za istim nećemo ganjati. Žuži Jelinek bi to opisala ovako – Ženu ne smije nikada boljeti glava ako se mužu prohtije leći s njom. Ali Žužika je tu došla samo na pola puta. Tajna je u tome da muž zapravo treba primijetiti da ženu boli glava i ostaviti je na miru. Žao mi je ako joj takvo razumijevanje niti jedan od muževa nije pokazao.

Žena i ja smo za naše useljenje i prvu bračnu noć nabavili skroz novi krevet, nov madrac i nove plahte. Potrebu za tim ne bih posebno objašnjavao, osim onom Kristovom – Novo vino u nove mješine. Sjećam se da je zvučalo kao da vani pljušti, i to nas je zbunilo, jer je u našoj sobi nebo bilo otvoreno. Očekivano, gore već spomenuti prijatelji zapitali su me nakon vjenčanja – i, kako je bilo? Moj odgovor je bio – da je netko stavio kameru i snimao, razočarao bi se ljubavnim umijećem, ali budući da nije, mogu savršeno mirne savjesti svijetu reći da je bilo predivno. Jer sjetim li se u posljednjem tekstu spomenutog prvog spolnog odnosa i usporedim li ga s prvom bračnom noći rekao bih da sam u prvome slučaju htio fascinirati (bio sam glumac), a u drugome se predati (bio sam muž). Prva bračna noć bila je iskreno nevina i za mene je to zapravo bio moj pravi prvi put. Bio sam čovjek, a ne mašina. Bio sam ranjiv, izložen i pred sobom sam imao cijelu povijest davanja svih žena u svojoj jedinoj. Nema veće časti ni odgovornosti za jednoga muškarca. Šteta što to mali broj nas budala ikada shvati.