Evo kako sv. Bonaventura savjetuje čitanje Biblije

Sveti Bonaventura pokazuje kako Biblija nije samo zbirka mnogih knjiga, nego cjelina u sebi.
Autor: aleteia.org/laudato.hr/D.R. Photo: wikipedia.com ponedjeljak, 15. srpnja 2019. u 11:31
Rođen kao Giovanni di Fidanza, sv. Bonaventura istaknut je crkveni naučitelj i biskup te je jedan od najznačajnijih teologa crkvene povijesti.

Zanimljivo je kako je sv. Bonaventura suvremenik velikog sv. Tome Akvinskog. Obojica su se na poziv pape Grgura X. odazvali na sabor u Lyonu 1274. godine gdje se raspravljalo o pokušaju spajanja s istočnim pravoslavnim Crkvama, konklavama te križarskim ratovima.

Sveti Bonaventura bio je 'duša' tog sabora, toliko je radio oko ujedinjenja istočne crkve sa zapadnom da se iznenada razbolio i umro par dana nakon završetka sabora, 15. srpnja 1274. godine. Spomenimo da je tri mjeseca prije, na putu za Lyon, umro sv. Toma Akvinski. Mnogi povjesničari i teolozi s pravom se pitaju što bi se dogodilo da je sv. Toma bio na saboru.

No, vratimo se na sv. Bonaventuru. Kao dominikanac, bio je primjer skolastičkog pogleda na teologiju. Njegov sistematičan pristup posebno se vidi u komentarima Biblije: dublje je iščitavao tekstove koristeći metafore i simboliku. Na taj način je pokušao spojiti čitanje Starog i Novog zavjeta.

Naime, kroz povijest je bilo problema oko čitanja Biblije, poput, primjerice, Marciona koji je tvrdio da je Bog Starog zavjeta drugačiji od Boga Novog zavjeta. Za rješavanje tog problema sv. Bonaventura poslužio se Knjigom Mudrosti.

U Mudr 2,12-24 opisuje se zavjera protiv „pravednog” koji se protivi postupcima zlih ljudi i prosuđuje ih. Sveti Bonaventura u tom pravedniku vidi Krista, navodeći primjere iz Novog zavjeta koji pokazuju da je Krist uistinu bio pravedan, kao i druga mesijanska proroštva iz Starog zavjeta.

Knjiga Mudrosti u spomenutom ulomku nadalje kaže da zli mrze pravednika jer se „on hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim” (Mudr 2,13).Ti isti tužitelji iz Knjige Mudrosti žele staviti pravednika na kušnju i osuditi ga na sramotnu smrt. Sveti Bonaventura kaže kako ovo proročanstvo iz Mudrosti ne opisuje samo Isusa nego i riječi onih koji su Isusa optuživali.

Dakle, ovim pristupom sv. Bonaventura pokazuje kako Biblija nije samo zbirka mnogih knjiga, nego cjelina u sebi. Ne samo da se „Stari zavjet u Novome otkriva, a Novi u Starome skriva”, nego u svjetlu Krista možemo povezati različite dijelove Staroga zavjeta. Drugim riječima, spisi sv. Bonaventure pokazuju nam da je katolički pristup Svetom pismu kada vidimo Krista na svakoj svetopisamskoj stranici.

 
Da biste komentirali, prijavite se.