Kako je Grgur Veliki pobjegao da ne bude papa, a onda ugledao arkanđela Mihaela

Spomendan svetog pape Grgura Velikog slavi se 3. rujna.
Autor: aleteia.org/laudato.hr/D.R. Photo: aleteia.org utorak, 03. rujna 2019. u 16:14

Krajem 6. stoljeća Crkvi je prijeko potrebno trebao dobar pastir. Mnogi biskupi i svećenici toga doba bili su korumpirani, a Europa je bila podijeljena nakon raspada Rimskog carstva. Nakon što je je papa Pelagija II. umro od kuge, stanovnici Rima točno su znali koga žele izabrati za novog papu.

Grgur je bio poznat po svojoj jednostavnosti i želji za samoćom. Bio je opat lokalnog samostana koji je pod njegovim vodstvom doživio značajnu obnovu u duhovnom smislu. U dobi od 50 godina radovao se životu u kontemplaciji te je htio provesti ostatak svog života u mirnoj tišini svoje ćelije.

Međutim, taj se san urušio kada su Rimljani zajedno s klerom pokucali na njegova vrata. Rekli su mu da ga planiraju izabrati za papu, a Grgur je to odmah odbio. Čak je pisao caru i molio ga da ne postane papa.

Potom je pokušao pobjeći iz Rima, ali nije mogao jer su stražari dan i noć čuvali gradska vrata. Grgur je smislio plan pa se presvukao te nagovorio neke trgovce da ga sakriju u bačvu za vino i odvedu ga iz grada. Uspio je doći do jedne šume gdje je napravio skrovište u špiljama. Tamo se krio tri dana, a u međuvremenu je za njim uslijedila potraga. Tražitelji su dobili pomoć s neba jer se sjajna svjetlost pojavila iznad mjesta gdje se Grgur sakrio. Pronašli su ga te su ga vratili natrag u Rim i posvetili ga za papu.

Ova legenda ilustrira Grgurovu duboku želju da ne postane papa. Međutim, na kraju se pomirio s tim i s poniznošću prihvatio novu službu.

Druga legenda kaže kako je Grgurov zahtjev za pobožnosti doveo do nestanka kuge. Naime, u njegovo vrijeme Rim je opustošila kuga te je zbog toga život u Rimu bio iznimno težak. Grgur je tada odlučio prizvati Božje milosrđe pa je organizirao veliku procesiju u gradu, tražeći od sviju da se mole Bogu da kuga prestane.

Procesija je išla oko grada i pjevala litanije noseći sliku Djevice Marije. Priča kaže kako se zrak čistio dok su oni šetali u procesiji, a oko slike su se čuli glasovi anđela koji su pjevali poznatu pjesmu:

Kraljice neba, raduj se! Aleluja!
Jer kog si bila dostojna nositi! Aleluja!
Uskrsnu kako je rekao! Aleluja!

Na to je Grgur odmah dodao:

Moli za nas Boga! Aleluja!

Tada je na vrhu dvorca Crescentius, odnosno Hadrijanova mauzoleja ugledao arkanđela Mihaela kako briše krvavi mač i sprema ga u svoje korice. Papa Grgur to je shvatio kao kraj kuge u Rimu, što se zapravo i dogodilo. Od tada se Hadrijanov mauzolej naziva "Castle di Angelo" (Dvorac svetog Anđela) te je na vrhu postavljen veliki kip svetog Mihaela kao podsjetnik na Božju milost.

Grgur je na kraju postao jedan od najutjecajnijih papa u cijeloj povijesti. Čak je napisao i priručnik za biskupe u kojem je detaljno opisao kako trebaju živjeti ono što propovijedaju. Bio je veliki prijatelj siromašnih i apelirao je svećenicima da učine sve što mogu kako bi im pomogli. Njegov život ostaje savršen primjer biskupa kao istinskog Pastira koji vodi stado.

 

Da biste komentirali, prijavite se.