Nasumično otvaranje Biblije: praznovjerje ili 'otkrivenje'?

Nasumično otvaranje Biblije: praznovjerje ili 'otkrivenje'?

Mnogi su svetci primali Božju riječ otvorivši Bibliju nasumično. Što je s nama?

6.jpg
Autor
aleteia.org/laudato.hr/D.R.
Fotograf
aleteia.org
Objavljeno:
 
28.01.2023 10:37

 

Neosporno je da čitanje Biblije može dovesti do vjere u Boga. Jedan je od najpoznatijih primjera onaj svetog Franje Asiškog. Jedne večeri pozvan je u dom k svom prijatelju Bernardu de Quintevallei, koji je rekao Franji o svojoj velikoj želji da napusti sve poput njega i podijeli život siromaštva. No, je li to zaista bila Božja volja? Franjo ni najmanje nije razmišljao o osnivanju zajednice, a još manje redovničkog reda.

Nakon dugog razgovora složili su se da će idućeg jutra otići na Misu i tražiti Božje vodstvo. Stoga su triput otvorili Evanđelje i svaki put otvorili su jedan odlomak u kojem Isus poziva svoje učenike da napuste sve i da ga slijede. Nešto ranije Franjo je već bio 'prosvijetljen' sličnim odlomkom iz Svetog pisma: tijekom Mise u jednoj crkvi priča o Isusovu pozivu učenika da dva po dva, bez štapa, pojasa i novca pođu naviještati, bilo je otkriće puta koji je Franjo trebao slijediti.

Postoji i primjer svete Terezije iz Lisieuxa. Ona je u 12. poglavlju Prve poslanice Korinćanima pročitala o raznolikosti crkvenih službi. U 13. poglavlju pročitala je da je ljubav najveći poziv među ostalima. Tada je shvatila da Crkva ima mnogo članova, ali samo jedno srce. Stoga je svoju ulogu u svijetu shvatila na sljedeći način: ''U srcu moje majke Crkve, moje je zvanje ljubav''.

Nasumično otvaranje Biblije dio je duhovne tradicije. Kršćani ne moraju biti ni 'za' ni 'protiv' takve prakse. Doista, mnogi su kršćani mogli potvrditi utjecaj Božje riječi iz jednog susreta s njom, Riječi koja je primljena kao odgovor na nutarnji poziv da se otvori Biblija ili bi ju pronašli a da ju uopće nisu tražili.

Ipak, kršćani bi trebali ostati razboriti i odmjereni. Postoji duhovna i psihološka opasnost u sustavnoj i manje ili više magijskoj upotrebi ove prakse. Krhke osobnosti mogu u tome tražiti vrstu sigurnosti koja ih oslobađa odgovornosti – kao da je u Bibliji zapisana naša sudbina, kao da više ne trebamo preuzeti rizike rasprave o slobodnoj volji.

Suprotno tomu, dominantne ili uvjerljive osobe mogu to iskoristiti, svjesno ili ne, za manipulaciju skupinom ili pojedincima. Otvaranje Biblije nije igranje lutrije. To je čin vjere. Čitanje Biblije treba postati vrsta molitve u kojoj se Božja riječ sluša pažljivo i ponizno. To znači otvoriti se Bogu stavom učenika otvorenog za poučavanje, sina koji se želi pokoriti.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: