Pohrlimo po milosrdne darove svetoga Leopolda Bogdana Mandića

Svima, koji vjeruju u Boga, znano je, da se svecima proglašavaju oni, koji su beskonačno ljubili Krista i čovjeka. Za tu ljubav, dali su svoj ovozemaljski život a kao nagradu postali su Sveci.
Autor: Slavica Vučko/Laudato/M.P. Photo: youtube/photoshop/T.S. petak, 12. svibnja 2017. u 08:37

Svojim Svecima za bezgraničnu ljubav Bog je udijelio vječni život i podario im velike milosti, da  milosrdnu ljubavi prenose i nakon zemaljskog života. S toga pohrlimo po te milosrdne darove, koje nam je došao udijeliti naš Sveti Leopold Mandić.  On najbolje zna  koliko je teško njegovim Hrvatima i da više nemaju snage ni hodočastiti Njemu i On je pohrlio nama.

Došao je svome izmučenom, razjedinjenom i obespravljenom narodu. Došao je da nas ujedini u molitvi, ojača u vjeri i da nam da pouzdanje u Boga koji ne prestaje očitovati svoju blizinu u našem narodu. Došao nam je reći, da se u njemu može naći sve što je suprotnost onomu što se danas u svijetu promiče kao vrijednost i sreća, a niti je vrijednost niti sreća, jer čovjek pripada samo Bogu, a zemaljski život je samo put u vječnost, jer smo stvoreni za Boga.

Veličina i sreća čovjeka, ne mjeri se prema raskoši života, jer da je tako, onda naš sv. Leopold Bogdan Mandić, nikada ne bi bio ni velik ni slavljen. Kamera i rasvjeta ne bi oko Njega toliko bilo, da je izgled i raskoš, Njegova života, mjerilo bilo. Nije živio raskošno niti za života bogat bio. Život je proveo u maloj ispovjedaonici i nije se žalio, da mu je prostor mali bio, jer čovjekov je svijet, širok onoliko, koliko je široko njegovo srce i onoliko koliko dopustimo da u njega uđe Bog.

Naš Svetac, bio je mali rastom, svega 135 cm, ali je silno velik bio u kršćanskoj ljubavi. Davao je i ništa tražio nije, usrećivalo ga je jedinstvo čovjeka i Boga i sa silovitom energijom i ljubavi mirio je čovjeka i Boga, spašavao je Božje Duše od vječnoga propadanja. Radio je to od srca prepunoga ljubavi i za njega je svaka spašena Duša, bila novo rađanje i novi život. U toj radosti spašavanja ljudskih Duša živio je do posljednjeg daha, svoga zemaljskoga života.

Sveti Leopold nam je primjer, da život s Bogom ne može biti isprazan nego je vječna radost. Nema tako velikoga prostora u kojem možemo živjeti, niti vremena koje nam može ispuniti čežnju i ljubav i da nam svijet to može dati, jer istinska radost, jedino je u Bogu.

Kad imaš Boga, tada imaš sve. Da je tako, potvrđuju nam i svjetski moćnici, koji vladaju svime osim istinskom radošću, ljubavi i mirom. Radost, ljubav i mir, jedino je u Bogu i zato pohrlimo našem Svecu koji nije došao slučajno, jer Bog ništa ne čini slučajno, došao je da nas osnaži, da nam da snagu i radost, da nas podsjeti na Isusove riječi koje su u Svetom Pismu zapisane na 365 mjesta: 'Ne boj se.' Došao nam je prenijeti poruku našega Nebeskoga Oca: 'Ne bojte se moj mali narode.' I koga da se bojimo, kada Boga volimo i život svoj Njemu povjerimo. Pohrlimo po milosrdne darove, našem svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću dok još boravi u našoj domovini. Ja to činim svaki dan i činiti ću dok je naš Svetac sa nama i zahvaljivati se dragom Bogu na milosrdnom daru koji nam je poslao.


Molitva sv. Leopoldu za hrvatski narod

Gospodina Isuse Kriste, Ti si ljubio svoj narod, svoju zemlju, jezik i običaje svojih ljudskih predaka. Po Tvom je primjeru Sv. Leopolda, kapucin, služeći braći ljudima u drugoj zemlji, vjerno ljubio i svoj hrvatski narod.

I ja Te, zajedno sa Sv. Leopoldom Bogdanom, molim, da narod kojemu pripadam raste i napreduje u miru i slozi s drugim narodima, da kolijevke ne budu prazne, da se ognjišta ne ugase, da se svi prognani i izbjegli vrate svojim domovima, da za svakoga bude u domovini rada, kruha, pravde, mira i sreće, te da živimo i umiremo u Tvojoj milosti, pod zaštitom Majke Marije vjerni Velikom Zavjetu svojih pradjedova.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…





 

Da biste komentirali, prijavite se.