Sv. Marko, autor najstarijeg Evanđelja
Slavimo spomendan sv. Marka evanđeliste. Iako o njemu ne znamo puno, njegovo Evanđelje zacijelo najviše svjedoči o ovome svecu.
Njegovo pisano djelo o njemu govori kao o odličnom pučkom pripovjedaču. Događaje iz Isusova života opisuje veoma jasno i potkrijepljeno detaljima koje drugi evanđelisti ne uočavaju. Očito je imao oštro oko, dubok i istančan osjećaj za opažanje i onoga što se drugima nije činilo tako važno.
U Evanđelju se osjeća da je pod utjecajem Petrovih kateheza koje je kao njegov pratitelj slušao i stavljao na papirus za potrebe vjernika rimske općine.
Rašireno štovanje govori o sv. Marku i kao mučeniku kojega latinska crkva slavi na današnji dan. Čini se da je ubijen i pokopan u Aleksandriji kamo je morao pobjeći iz Rima.
Već 829. godine njegovo tijelo nalazimo u Veneciji koja ga je izabrala za svoga zaštitnika i sagradila mu velebnu baziliku. Tamo se blagdan sv. Marka najsvečanije slavi.
Simbol sv. Marka je lav. Prikazuju ga i kao lava s raširenim krilima, s otvorenom knjigom i perom u ruci u skupini s drugim evanđelistima, često i na četiri rijeke koje teku od stabla života na sve četiri strane svijeta.
Sv. Petar ga u svojoj poslanici naziva 'svojim sinom'. On je vjerojatno onaj Marko iz Jeruzalema, čija je majka u svojoj kući okupljala kršćansku zajednicu.
On je zajedno s Barnabom bio određen za pomoć Pavlu, ali su se ubrzo razišli zbog nesporazuma.
Kad se Pavao našao u rimskom zarobljeništvu sjetio se Marka i pisao Timoteju da mu ga pošalje u Rim jer će mu biti od koristi u naviještanju Evanđelja.
Predaja kaže da je Marko, kad je pobjegao iz Rima u Aleksandriju, tamo osnovao kršćansku zajednicu, a u njoj je čini se podnio i mučeništvo. Zaštitnik je zidara, stakloslikara, notara i pisara.
