Sveta Agneza od Montepulciana

Ova se svetica rodila u plemićkoj obitelji u Gracciano Vecchio u Italiji u drugoj polovini XII. stoljeća. Točan datum njezina rođenja nepoznat nam je jer se životopisci o njemu razilaze. Već s 9 godina života Agneza je stupila među dominikanke u samostanu Sacco. Pokazivala je izvanredne, upravo neshvatljive znakove svetosti, pa su je već s 15 godina sestre izabrale za poglavaricu. Glas se o njoj posvuda vrlo brzo raširio. Stoga jednoga dana dođe izaslanstvo iz njezinoga zavičaja, iz grada Montepulciana, moleći je da se vrati u svoj rodni kraj i ondje osnuje samostan. Svetica je u tome prepoznala Božji glas te pošla u Montepulciano.
 
Ondje je započela s gradnjom crkve i samostana Santa Maria Novella. I tu je izabrana za poglavaricu novonastale redovničke zajednice te je u toj službi ostala sve do svoje smrti 20. travnja 1317. Agneza je bila obasuta mnogim izvanrednim darovima, ali je uza sve to uvijek ostala ponizna i jednostavna, bez uznositosti, što je uvijek znak da je Bog na djelu. Gdje je oholost, ondje Boga nema. Zato su svi sveci toliko nastojali oko poniznosti, a i naučavali su je i primjerom i riječju. Sveti Ivan Zlatousti izričito uči: "Ako netko skromno postupa i ponizan je, to diže grješnost. To nam svjedoči i carinik koji se nije mogao pohvaliti dobrim djelima, ali se mjesto njih duboko ponizio i teškoga se tereta grijeha oslobodio. Sveta Katarina Sijenska, ta velika mističarka, godine 1377. u Montepulcianu je častila relikvije sv. Agneze.
 
Ona ju je nazivala: "naša majka, slavna Agneza" te sve pozivala da je nasljeduju jer ona je "pružila nauk i primjer prave poniznosti koja je kod nje bila glavna vrlina". Agnezu iz Montepulciana proglasio je svetom 10. prosinca 1726. papa Benedikt XIII. U talijanskoj umjetnosti Agnezu često prikazuju s drugim dvjema kasnijim svetim dominikankama: Katarinom Sijenskom i  Ružom Limskom.