Sveti Anastazije I., papa
Anastasius je rođen u Rimu. Za Papu je izabran 27. studenoga 399. godine Naslijedio je svetogapapu Siricija, kao 39. papa.
U svome kratkom pontifikatu morao se suprotstaviti kontroverzi origenista. U trenutku izbijanja nesuglasja Origen (185. – 235.), jedan od vodećih mislilaca, bio je već davno mrtav. Bio je vrstan poznavatelj Biblije, kojoj je posvetio mnoga svoja djela, ali bio je i odličan poznavatelj filozofije. Neoplatonizmom je pokušavao bolje shvatiti i produbiti kršćanski nauk.
To je mistični, reakcionarni filozofski pravac koji se pojavio u helenističkom razdoblju i doživio najveći procvat u doba dekadencije Rimskoga Carstva. Prema tomu pravcu tvar i tijelo donje su skale egzistencije u odnosu na duh, a do prave se spoznaje ne dolazi iskustvom i razumom, nego pomoću mističnoga zanosa.
U Origenovu naučavanju javljaju se neki problematični elementi: nesigurnosti u pitanju Presvetoga Trojstva, naučavanje o ranijem nastanku duše i tumačenje teze o ponovnoj uspostavi Božjega univerzuma, što isključuje vječnost pakla.
Zbog ovih postavki osudili su ga Nicejski i Carigradski koncil. Sukob se ponovno pojavio kad je Epifanije, iz Salamine na otoku Cipru, na svome hodočašću u Jeruzalem javno propovijedao protiv Origena, što je izazvalo reakciju jeruzalemskoga biskupa Ivana.
Naš sveti Jeronim složio se s Epifanijem protiv Origena, a prefekt Aquileje Rufin zauzimao se za Origena. Polemika je bila više verbalna nego sadržajna.
Papa Anastazije pod utjecajem svetoga Jeronima osudio je origenizam, ali izbjegavao je osuditi Rufina. Poticao je na borbu protiv donatista u pokrajinama Sjeverne Afrike, potvrđujući odluke Sabora u Toledu iz 400. godine.
Potaknut također i pismima izaslanika Teofila, biskupa Aleksandrije, kojima je tražio uključenja Zapada u ovaj sukob, osudio je ponuđene mu prijedloge.
Bio je u sjajnim odnosima s Paolinom, kasnije biskupom Nole. Iz obilne korespondencije koju je Anastazije iz Laterana uputio velikodostojnicima raznih zemalja, preostalo nam je svega nekoliko pisama.
Umro je 19. prosinca 401. godine, a pokopan je na Poncijanovu groblju.
Ime je grčkoga podrijetla, a znači: 'preporođen'.
