Sveti Euzebije i Polion, ranokršćanski mučenici s područja današnjih Vinkovaca

U katoličkom kalendaru danas se spominjemo svetog Euzebija i Poliona - kršćanskih mučenika s kraja trećeg i početka četvrtog stoljeća koji su živjeli na području današnjih Vinkovaca.
Autor: sveci.net/Laudato/M.S. Photo: youtube.com petak, 29. svibnja 2020. u 09:34
U katoličkom kalendaru danas se spominjemo svetog Euzebija i Poliona - kršćanskih mučenika s kraja trećeg i početka četvrtog stoljeća koji su živjeli na području današnjih Vinkovaca. Štovanje  je svetom Polionu odobreno 1807. g., a sv. Euzebiju 1966. g. Crkva sv. Ivana Nepomuka u Vinkovcima 1972. g. mijenja svoj naslov u crkvu sv. Euzebija i Poliona.
 
Sv. Euzebije
 
Biskup Euzebije vjerojatno je u vrijeme krvavog progona (249.-260.), ako ne i prije, djelovao u Cibalaei (današnji Vinkovci). Njegovo je ime grčkog porijekla. Potječe vjerojatno od neke doseljene grčke obitelji koja je živjela u gradu Cibalama i bavila se nekim zanatom ili trgovinom. Euzebije se posvetio crkvenoj službi. Postao je i biskup kolonije Cibalae. O njegovom biskupskom radu ne znamo ništa pobliže. Za njega znamo samo po Jeronimovu Martirologiju i mučeničkim aktima sv .Poliona. Cibalski je biskup Euzebije uhvaćen od progonitelja kršćanske vjere u samim Cibalama dana 28.travnja. Istoga je dana priveden sudu i saslušan. 
 
Proglašen je krivim što je kršćanin i biskup Kristovih obožavatelja u Cibalama. Osuđen je na smrt radi Kristovog imena. Ostalo nam je nepoznato kakvom je mučeničkom smrću završio svoj život na ovome svijetu. Ne znamo da li mu je odrubljena glava ili je spaljen ili je bačen u rijeku. Nažalost, nije označena ni točna godina njegovog mučeništva. Vjerojatno se to dogodilo 258.godine kada su biskupi morali pod prijetnjom smrtne kazne priznati državne bogove rimskog carstva. 
 
Da su kršćani slavili godišnjicu smrti svog svetog biskupa Euzebija vidi se po tome, što u Polionovim aktima, koja su bila načinjena za liturgijsku uporabu čitamo: 'Mi s veseljem svetkujemo spomen ove dvojice (Euzebija i Poliona) junaka i molimo Svemogućega, da nas učine dionicima njihovih zasluga'.
 
Sv. Polion
 
Čini se da je Polion, bio porijeklom iz samih Cibala. Njegovo ime odaje činjenicu da je domorodac. Pulio nije ni latinsko, a još manje grčko ime i radi toga je najvjerojatnije da je to domaće ili ilirsko ili keltsko ime. Njegovo je pravo ime Pulio, a ne Polio. Kao kršćanin u svojim je mlađim danima vjerno vršio službu čitača ili lektora kod crkvenih sastanaka. Tijekom vremena postao je obrazovan i školovan čovjek. Postao je primicerius lectorum ili drugim riječima učitelj i odgojitelj pripravnika za crkvene službe, a u prvom redu lektora.
 
Kad je za vrijeme cara Dioklecijana i Maksimijana buknulo krvavo progonstvo protiv kršćana, Probo, sirmijski prefekt, upravitelj velike rimske pokrajine, počeo je odmah provoditi u djelo carske ukaze. Kada je stigao u Cibalae 27.travnja, isti dan pohvatani su kršćani koji nisu htjeli žrtvovati.

Među njima je bio i Pulio. Namjesnik ga je optužio da je i on jedan od onih što djevojkama tjeraju strah u kosti pred brakom i što ih nagovaraju na neku po njima ispraznu čistoću i djevičanstvo. Polion je odlučno odbio žrtvovati rimskim bogovima pa ga je Probo osudio na smrt i to da živ bude spaljen. Kazna je odmah bila izvršena na mjestu jednu milju udaljenom od grada. Prvak lektora se preselio u vječnu slavu kao pravi pobjednik 27.travnja. To je onaj isti dan, kada je prije mnogo godina pretrpio mučeništvo cibalski biskup Euzebije. 
 
 
Nebeski rođendan i mučenika Poliona i mučenika Euzebija pada u jedan te isti dan, ali ne i iste godine. U Jeronimskom martirologiju sv. Polion se spominje 29.svibnja, kad se slavi i u Vinkovcima. Umjetnici na svojim djelima prikazuju sv. Poliona odjevena u lektorsku odjeću. On je zaštitnik bogoslova, a posebice čitača. Svetkovina ove dvojice mučenika, zbog liturgijskih razloga, pomaknuta je na 29. svibnja.
 
U vinkovačkoj župnoj crkvi nalazi se oltar svetog Poliona, a u zadnje vrijeme opet je oživljeno njegovo štovanje. Polion je bio pravi junak. Svoje kršćanstvo i dužnosti što iz njega proizlaze shvatio je vrlo ozbiljno i vršio ih vjerno.
 

Da biste komentirali, prijavite se.