Sveti Maksimilijan Kolbe

U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je obje - čistoću i mučeništvo.
Autor: Laudato/I.D. Photo: youtube.com srijeda, 14. kolovoza 2019. u 08:39

Maksimilijan Kolbe (Rajmund) rodio se u Zdunskoj Woli, u Poljskoj, 1894. godine, u siromašnoj radničkoj obitelji. Imao je četvero braće, od kojih su dvojica umrla kao djeca. Preostala dva brata, postala su franjevci konventualci. Roditelji su također otišli u samostan, no njegov se otac nije mogao naviknuti te je otišao među dobrovoljce za oslobođenje Poljske od ruskog jarma. Pao je u zarobljeništvo i bio ubijen. Zbog toga je najstariji sin, napustio samostan i otišao u rat. Vratio se ranjen, a sudjelovao je i u Drugom svjetskom ratu, u kojem je završio u Auschwitzu, gdje su ga nacisti pogubili 1943.

Kao dječak Maksimilijan je bio jako darovit i pobožan. U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je obje - čistoću i mučeništvo. U 13. godini stupio je u sjemenište.  Na studije u Rim poslan je 1912. u 24. godini života i već je bio doktor filozofije i teologije. Dobio je redovničko ime Maksimilijan.

U Rimu su u to vrijeme bile organizirane masonske protukatoličke manifestacije, koje su zabrinule Maksimilijana. Zato je osnovao je katoličku marijansku organizaciju „Vojska Bezgrešne“, s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, osobito štovanja Blažene Djevice Marije. Imao je u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje.

U Poljsku se vratio 1919. U Niepokalanowu – „Gradu Bezgrešne“ u blizini Varšave izgradio je samostan 1927. i za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. Samostan je bio tiskarsko-izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima. Izdavao je mjesečnik u Grodnom, prvi poljski katolički dnevnik (1935.g.) koji je za tri godine po izlaženju imao milijunsku nakladu. Maksimilijan je izgradio vlastitu željezničku stanicu, spojio Niepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je radio-postaju, gradio je pistu i hangare za četiri zrakoplova, započeo je osnivanje katoličke filmske kuće.

Osnovao je podružnicu u Japanu u gradu Nagasakiju. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novca, bez znanja japanskog jezika, ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da atomska bomba koja je pala na Nagasaki 1945. nije uništila posjed. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiju i Polineziju te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku. Vratio se u Poljsku u vrijeme već rasplamsanog Drugog svjetskog rata. Nacisti su ga prvi put s redovnicima 9. rujna odveli iz Niepokolanowa u logor Amtitz. Pustili su ih 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća.

Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: „Nitko na svijetu ne može promijeniti istine“, nacisti su ga uhitili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak, gdje je zlostavljen i mučen. Od tamo su ga transportirali u logor Auschwitz. Krajem srpnja 1941. godine jedan je Poljak logoraš u bloku u kojem se nalazio i sveti Maksimilijan uspio pobjeći. Zbog toga je deset drugih logoraša osuđeno na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan od njih bio je poljski podčasnik Franjo Gajowniczek, otac obitelji. Taj je zavapio: „Jadna moja ženo, jadna moja djeco!“ Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu za nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: „Tko si ti?“ - Odgovor je glasio: „Katolički svećenik!“ Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi. Umro je 14. kolovoza 1941. u predvečerje blagdana Velike Gospe od injekcije karbolne kiseline.

Maksimilijana Kolbea proglasio je svetim 10. listopada 1982. godine papa Ivan Pavao II. Spomendan mu je 14. kolovoza. U Zagrebu je Župa Sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku osnovana 1. studenog 1982. godine dekretom nadbiskupa Franje Kuharića, a prva je misa održana župi u nedjelju 30. siječnja 1983.



 

Da biste komentirali, prijavite se.