Sveti Matej, apostol i evanđelist

Pođi za mnom! On usta i pođe za njim.

Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."

Ulomak počinje opisom da Isus odlazi odnekuda. Radi se naime o odlasku iz Kafarnauma gdje je ozdravio uzetoga i na neki način 'sablaznio' pismoznance jer je uzetome naglasio da mu se otpuštaju grijesi. Svijet željan čuda slavio je Boga nakon toga.

O sv. Mateju, koji je u puku popularan svetac, osim iz Evanđelja, ne zna se mnogo. Važan je izvještaj crkvenog povjesničara Euzebija koji kaže da je Matej prije svog polaska na daleko misijsko putovanje propovijedao najprije Hebrejima, te im je napisao Evanđelje na aramejskom jeziku, kojim su tada Židovi u Palestini govorili. Izvornik Matejeva evanđelja nije sačuvan, već samo grčki prijevod. Najstarija svjedočanstva i predaja Crkve pretpostavljaju da je prijevod u potpunosti vjeran izvorniku. Istovjetnost je potvrdila i Papinska biblijska komisija 19. lipnja 1911.

Matej je pisao svoje evanđelje za Židove u Palestini koji su bili dobro upućeni u Sveto pismo Staroga zavjeta. Njima je htio dokazati da je Isus Bogom obećani Mesija, te da se u Njemu ostvaruju i obistinjuju sva starozavjetna proročanstva i obećanja. Ta je značajka očita za Matejevo evanđelje od početka do kraja. Rodoslovljem na početku dokazuje da je Isus Davidov potomak po tijelu. Djevičansko Isusovo začeće obistinjuje Izaijino proročanstvo, a rođenje u Betlehemu Mihejevo. I tako redom.

Iako se o Evanđelju sv. Mateja može mnogo pisati, a i pisano je, ipak o njegovu životnome putu poslije razlaza apostola ne zna se gotovo ništa, pa ni kamo je pošao naviještati Radosnu vijest. Nije poznato ni mjesto ni vrijeme njegove smrti.

Od 954. godine njegove relikvije nalaze se u Salernu. Jedno su se vrijeme te relikvije, zbog teških prilika, čuvale sakrivene, pa su pomalo pale i u zaborav. Ponovno su pronađene oko god. 1080. i položene u crkvu podignutu njemu u čast. Vjernici iz Kampanije u salernitanskoj katedrali još i danas časte relikvije prvog evanđelista.

Evanđelje sv. Mateja naziva se i "crkvenim" Evanđeljem. A to je zato što, opisujući pet velikih govora, opisuje i pet velikih koraka u oblikovanju Božjega kraljevstva, pokazujući na taj način poseban interes za unutarnji život Crkve i onim što će se događati u crkvenoj zajednici.

Matejev kip ili sliku nalazimo u mnogim crkvama, najčešće zajedno s ostala tri evanđelista. U ruci drži knjigu, koja je znak da je napisao Evanđelje. Likovni umjetnici uz Mateja često stavljaju lik anđela, što mu je među evanđelistima i znak raspoznavanja, jer uz Marka je lav, uz Luku govedo, a uz Ivana orao. Zaštitik je grada Salerna i Triera (Njemačka ), carinika, poreznika, bankara, zaštitara, brokera, računovođa i knjižničara.