Sveti Oton Bamberški
'Svoj visoki ugled ne zahvaljuje svom rođenju i roditeljskoj kući, nego jedino svojoj ličnosti i kreposti.'
Autor
sveci.net/Laudato/M.S.
Fotograf
medjugorje-info.com
Objavljeno:
02.07.2019 08:49
Oton se rodio kao sin jedne plemićke obitelji u pokrajini Švapskoj oko g. 1063. Ostavši siroče, pošao je s bratom Fridrihom u Poljsku. Kao svećenik bio je dvorski kapelan Judite, sestre cara Henrika IV., koja je stupila u drugi brak s poljskim knezom Vratislavom.
Oton je postao biskup u Bambergu god. 1102. Biskupsko posvećenje primio je tek na Duhove 1106. u Anagniju, i to od samoga Pape. U borbama za investituru između cara Henrika V. i Pape Oton je sačuvao vezu i jedinstvo s Rimom. U svojoj je biskupiji bdio nad crkvenom slobodom boreći se da Crkva može nesmetana od svjetovnih knezova obavljati svoje poslanje. Nastojao je oko crkvene stege te duhovne obnove svećenika i redovnika. Znao je da je zanemarena klerička stega najgore zlo za Crkvu. Svećenik i redovnik bez zdrave stege, duha i poslušnosti pravo je strašilo.
Oton je znao cijeniti vrijednost dobrih redovničkih zajednica i zato je podizao nove samostane. Osnovao ih je 15 velikih i 6 malih. Njegovo se djelovanje širilo izvan granica njegove biskupije čak do Akvileje. Održao je i razne sinode te poradio na obnovi cistercitskoga i premonstratenskoga reda. Nazvan je »ocem redovnikâ«. Sudjelovao je i u naviještanju Evanđelja u Pomeraniji, kamo ga je s dvadesetak svećenika i drugih pomoćnika poslao poljski knez Boleslav. Na njegov rad pogani su reagirali, no on je odvratio u duhu vjere smirivši situaciju. Riječju i spisima duhovno je izgrađivao tu mladu Crkvu.
O karitativnom radu revnoga biskupa svjedoče dvije bolnice: Svetog Egidija i Svete Gertrude, podignute od njega u Bambergu. Promicatelj znanosti i kulture bio je po glasovitoj bamberškoj katedralnoj školi i školi pisaca opatije Michaelsberg. Članovi te škole bili su i njegovi kasniji životopisci Ebo i Herbord.
Sveti je biskup umro u Bambergu 30. lipnja 1139., a na vlastitu je želju pokopan u crkvi na Michaelsbergu. Klement III. proglasio ga je godine 1189. svetim. Prikazuju ga u biskupskom ornatu s knjigom u ruci. Na nekim ga slikama prikazuju i s psom jer ga po Njemačkoj zazivaju u pomoć protiv bjesnoće i groznice.
Oton je postao biskup u Bambergu god. 1102. Biskupsko posvećenje primio je tek na Duhove 1106. u Anagniju, i to od samoga Pape. U borbama za investituru između cara Henrika V. i Pape Oton je sačuvao vezu i jedinstvo s Rimom. U svojoj je biskupiji bdio nad crkvenom slobodom boreći se da Crkva može nesmetana od svjetovnih knezova obavljati svoje poslanje. Nastojao je oko crkvene stege te duhovne obnove svećenika i redovnika. Znao je da je zanemarena klerička stega najgore zlo za Crkvu. Svećenik i redovnik bez zdrave stege, duha i poslušnosti pravo je strašilo.
Oton je znao cijeniti vrijednost dobrih redovničkih zajednica i zato je podizao nove samostane. Osnovao ih je 15 velikih i 6 malih. Njegovo se djelovanje širilo izvan granica njegove biskupije čak do Akvileje. Održao je i razne sinode te poradio na obnovi cistercitskoga i premonstratenskoga reda. Nazvan je »ocem redovnikâ«. Sudjelovao je i u naviještanju Evanđelja u Pomeraniji, kamo ga je s dvadesetak svećenika i drugih pomoćnika poslao poljski knez Boleslav. Na njegov rad pogani su reagirali, no on je odvratio u duhu vjere smirivši situaciju. Riječju i spisima duhovno je izgrađivao tu mladu Crkvu.
O karitativnom radu revnoga biskupa svjedoče dvije bolnice: Svetog Egidija i Svete Gertrude, podignute od njega u Bambergu. Promicatelj znanosti i kulture bio je po glasovitoj bamberškoj katedralnoj školi i školi pisaca opatije Michaelsberg. Članovi te škole bili su i njegovi kasniji životopisci Ebo i Herbord.
Sveti je biskup umro u Bambergu 30. lipnja 1139., a na vlastitu je želju pokopan u crkvi na Michaelsbergu. Klement III. proglasio ga je godine 1189. svetim. Prikazuju ga u biskupskom ornatu s knjigom u ruci. Na nekim ga slikama prikazuju i s psom jer ga po Njemačkoj zazivaju u pomoć protiv bjesnoće i groznice.
