Priprava za Treći euharistijski kongres

U Požegi je 28. kolovoza održan susret svih vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri Požeške biskupije pred početak nove školske i vjeronaučne godine i u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres.
Autor: Požeška biskupija/Laudato/M.R. Photo: Požeška biskupija srijeda, 30. kolovoza 2017. u 16:58

Susret je započeo svetom misom koju je crkvi sv. Lovre predvodio biskup Antun Škvorčević. Biskup je na početku podsjetio da danas slavimo spomendan svetog Augustina koji je, nakon što mu je Bog prosvijetlio pamet i dotaknuo srce, razumio tko je on u Bogu i što je njegovo poslanje. Pozvao je vjeroučitelje da i oni danas zajedno sa sv. Augustinom zamole Boga da i njima udjeli jasnoću vjere s obzirom na njihovo vjeroučiteljsko poslanje. Naglasio je kako je školska godina koju započinjemo posebna jer se odvija o 20. obljetnici uspostave Požeške biskupije, koju ćemo proslaviti Trećim biskupijskim euharistijskim kongresom. Rekao je da je eklezijalni događaj, jer se na Kongresu okuplja naša mjesna Crkva u svim slojevima vjernika, među kojima su i vjeroučitelji, da bi se očitovalo  i ostvarilo ono što Crkva jest po Isusovu djelu ljubavi na križu koje slavimo u velikoj biskupijskoj svetoj misi.

U homiliji biskup se osvrnuo na Isusove riječi iz današnjeg evanđeoskog ulomka, u kojem on farizeje i pismoznance naziva licemjerima i slijepim budalama, a koje našem zapadnjačkom uhu zvuče vrlo grubo, te je istaknuo njegovo značenje u kontekstu istočnjačkog načina izražavanja.  Rekao je da riječ »licemjer« označava čovjeka »čije lice nema nutarnju mjeru srca«, i koji izvana na svom licu glumi da je u njegovoj nutrini sve dobro i lijepo, a zapravo mu je ona puna ružnoga zla, te će Isus farizeje nazvati obijeljenim grobovima. Kazao je da sadržaj riječi »licemjerje« možda jasnije izražava termin »prijetvornost«, koji ukazuje na pretvaranje s obzirom na ono što čovjek uistinu jest u svojoj nutrini. Ustvrdio je da je pretvaranje zapravo laž koja je pred Bogom besmislena, jer nas on poznaje bolje od nas samih. Licemjerje, odnosno prijetvornost najbolje se pobjeđuje krepostima iskrenosti i poniznosti. Iskrenost pročišćava našu nutrinu i pomaže da se mjerimo Božjim mjerilima, a poniznost otvara mogućnost da uvidimo kako ne možemo postati moćna bića vlastitim snagama, nego samo uz Božju pomoć. Rekao je da ima osobito značenje činjenica što su upravo farizeji i pismoznanci, dakle najškolovaniji i najstručniji ljudi, bili prijetvorni. Zbog toga su riječi »farizej« i »farizejizam« dobile negativni prizvuk.

Podsjetio je da smo u današnjem evanđeoskom ulomku čuli samo tri Isusova prijekora farizejima, a da ih sveukupno ima sedam. Budući da broj sedam u Bibliji označava puninu, znači da su farizeji i dosegli visok stupanj ljudske nemoći, zaključio je biskup. Podsjetio je vjeroučitelje da se i u njihovu životu – možda i neopazice – može dogoditi prijetvornost, napose ako kao stručnjaci na katehetsko-pedagoškom području djeci i mladima prenose određeno vjersko znanje a ne žive u skladu s time.  Kazao je kako uvijek trebaju imati na pameti da je Isus Krist platio račun za sve ono što je u nama slabo, prolazno, pokvareno i smrtno, te da se zbog toga pred njim niti pred ikim drugim ne trebamo pretvarati, nego biti ono što jesmo – slabi i grješni ljudi, koji se takvima priznaju i u ispovjedaonici i izvan nje te otvaraju njegovu milosrđu koje ih čini velikima.

U nastojanju oko odupiranja prijetvornosti, biskup je stavio vjeroučiteljima na srce ono što je sv. Pavao preporučio Solunjanima u ulomku današnjeg drugog čitanja: da se neprestano napajaju Božjom snagom po djelotvornoj vjeri, svjedočkoj ljubavi i postojanoj nadi. Predstavio im je primjer sv. Augustina koji je od čovjeka zalutala srca, postao gorljivi svjedok iskustva pobjede nad zlom u Isusu Kristu putem obraćenja koje se dogodilo ponajprije po molitvama i suzama njegove majke sv. Monike, žene djelatne vjere, svjedočke ljubavi i ustrajne nepokolebljive nade. Pozvao je vjeroučitelje da budu molitelji jedni za druge, jer smo mnogo jači kad molimo za druge. Još je upozorio kako sv. Pavao tumači Solunjanima da nije prema njima nastupio samo riječju, nego i u snazi Duha, to jest svjedočanstvom života, podsjetivši vjeroučitelje da njihovo poslanje ne smije biti propaganda za Isusa Krista, jer njemu to ne treba, već svjedočanstvo života njegovih učenika iz kojeg on progovara i očituje moć svoga križa. Ljudski gledano, nastavio je biskup, križ je nemoć i patnja, ali je to način na koji je Bog očitovao svoju moć do te mjere da je pobijedio i samu smrt.

Podsjećajući vjeroučitelje na 20. obljetnicu Požeške biskupije, koju je utemeljio sv. Ivan Pavao II. upitao ih je kako su se ugradili u svoju mjesnu Crkvu, imaju li u sebi žara djelotvorne vjere, svjedočke ljubavi i ustrajne nade. Kazao im je da se taj žar raspiruje napose u slavlju svete mise. Ukazao je na značenje koje za njih ima sveta misa u župi gdje imaju vjeronauk u školi, u crkvi u koju dolaze i njihovi vjeroučenici, jer im tako svjedoče od čega žive. Protumačio im je vjeru koju je sv. Augustin ispovijedao o svetoj misi, tvrdeći da, kad god blagujemo euharistijsko tijelo Kristovo, ne pretvaramo mi Krista u sebe, nego on nas u sebe, u svoje mistično tijelo. U pričesti se, nastavio je biskup tumačiti Augustinovu misao, događa svojevrsna pretvorba – mi obično kažemo da je pretvorba onaj čin u misi kad se kruh pretvara u Kristovo tijelo – jer mi postajemo ono što blagujemo: u pričesti primamo euharistijsko tijelo Kristovo, i postajemo eklezijalno, odnosno crkveno zajedništvo tijela Kristova. Također je potaknuo vjeroučitelje da ne budu ravnodušni za sve drugo  što se događa u Crkvi čiji su članovi, primjerice za događaje po kojima izgrađuju svoju kršćansku kulturu. Progovorio im je i o značenju Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa te ih pozvao da na njega povedu i svoje vjeroučenike, da im to bude svojevrsni izvanškolski sat vjeronauka na kojem će biti dionicima očitovanja i ostvarenja požeške mjesne Crkve po zajedničkom euharistijskom slavlju predstavnika iz svih njezinih župa.

Poručio je vjeroučiteljima da je to prigoda u kojoj će posvjedočiti koliko vole Isusovu Crkvu koja se ostvaruje u njihovoj mjesnoj Crkvi. Završavajući homiliju, zamolio je sv. Augustina, koji je prošao od životnog iskustva nemoći do najvišeg iskustva kad mu je Bog postao sve, da svojim zagovorom pomogne vjeroučiteljima da i oni dospiju do punine života koju je Bog za njih smislio.
Na svršetku svete mise uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Zatim su vjeroučiteljima i odgajateljicama u vjeri podijeljeni kanonski mandati. Tom prilikom biskup je podsjetio da je mandat crkveni dokument kojim vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri ulaze u škole i vrtiće, ne kao privatni djelatnici, nego kao poslanici i povjerenici Crkve.

Zaželio je da im taj pisani dokument bude ohrabrenje i potakne na ponos što je po njima Crkva prisutna u školama  i vrtićima. Nakon toga su vjeroučitelji u Dvorani svete Terezije Avilske imali kratki program gdje im je predstojnik Katehetskog ureda Robert Mokri progovorio o aktualnim pitanjima vezanima uz početak nove školske godine i vjeroučiteljsko poslanje te o Euharistijskom kongresu.



Da biste komentirali, prijavite se.