U požeškoj Katedrali uvedeni u službu novi kanonici

Na svetkovinu Gospodinova navještenja Misno slavlje u požeškoj katedrali predslavio je požeški biskup Antuno Škvorčević u zajedništvu s kanonicima Stolnog kaptola Sv. Petra u Požegi te svećenicima iz središnjih Biskupijskih ustanova.
Autor: pozeska-biskupija.hr/Laudato/K.P. Photo: pozeska-biskupija.hr srijeda, 27. ožujka 2019. u 08:39

Tom prigodom u službu kanonika Stolnog kaptola uvedeni su Dražen Akmačić, župnik Župe Bezgrješnog Začeća BDM u Vetovu, i Mladen Štivin, župnik katedralne Župe Sv. Terezije Avilske.

Pozdravljajući nazočne vjernike na početku Misnog slavlja biskup Antun je rekao da se svetkovinom Navještenja Gospodinova spominjemo Božje strategije da Sin njegov uzme naše  ljudsko tijelo, i kroz našu slabost ostvari moćni Božji naum da čovjeka uzdigne u puninu zajedništva svoga božanskog života. Naglasivši da je Marija svojom raspoloživošću, očitovanom riječima "Evo službenice Gospodnje", poslužila tom Božjem naumu, biskup je zaželio dvojici novih članova Stolnog kaptola da službu koju danas preuzimaju vrše u onoj spremnosti požrtvovnosti koju je Marija iskazala u suradnji s Božjim naumom spasenja.

U homiliji biskup Antun je spomenuo kako mu se neki prijatelji iz Zagreba, koji su dijelom uključeni u pojedine državne ustanove, znaju požaliti na činjenicu da međuljudski odnosi na javnoj sceni u Hrvatskoj postaju sve grublji, ljudi drugima nemaju povjerenja jedni u druge te nastupaju neprijateljski. Rekao je kako tu njihovu primjedbu potvrđuje niska razina odnosa koju saborski zastupnici imaju jedni prema drugima i u načinu na koji raspravljaju o određenim pitanjima na svojim sjednicama. Ustvrdio je kako nam Izaija prorok svjedoči u današnjem prvom čitanju da je slično bilo i u njegovo doba. Naime, mladi i ponešto raspušteni jeruzalemski kralj Ahaz, našavši se pred ozbiljnom opasnošću da mu neprijatelji zaposjednu kraljevstvo i svrgnu ga s vlasti, oglušio se na poziv proroka Izaije da u takvoj situaciji računa na Božju pomoć, nego je odlučio sklopiti savez sa susjednim kraljevstvima.  Njegovo odbijanje dijaloga i saveza s Bogom povod je da Bog po proroku obznani kako će po djevici koja će roditi sina znakovitog imena Emaunel, što znači "S nama Bog" ostvariti naum spasenja svoga naroda. Evanđelist Matej, pozivajući se u Evanđelju upravo na navedeni tekst Izaije proroka,  vidi ostvarenje toga Božjeg nauma u začeću Sina po Duhu Svetom u Djevici Mariji.  

Biskup je na temelju spomenutog evanđeoskog navještaja istaknuo kako Bog ne ostvaruje svoj naum nekim moćnim načinom po ljudskom poimanju. On ne zapodijeva dijalog s kraljem ili nekim drugim javnim dužnosnikom, nego s jednostavnom i skromnom nazaretskom djevojkom Marijom.  Naglasivši da je anđeo Gabrijel u svom pozdravu Mariju nazvao milosti punom, biskup je ustvrdio da se dijalog Boga i Marije nije odvijao na razini grubosti i negativnosti, nego na način milosti. Milost je blizina kojom jedna osoba drugoj osobi svjedoči da joj je draga i mila, i kroz tu svoju naklonost i privrženost uspostavlja je u novi status. Bog je pristupio Mariji sa svom svojom naklonošću, koju će ostvariti žrtvom svoga Sina na križu i po kojoj je ona u svom začeću bila oslobođena iskonskoga grijeha, jer je odabrana biti njegovom majkom. Tako je Bog posvjedočio da su mu grješni ljudi mili i važni do te mjere da se on svojom naklonošću u Sinu tjelesno sjednio s čovjekom da bi ga uzdigao u zajedništvo svoga božanskog života. Marija je u potpunoj slobodi prihvatila biti suradnica Božja u ostvarenju toga njegova velikog nauma s nama ljudima u Isusu Kristu. Podsjetio je na riječi sv. Augustina da je milost sve ono što Bog ostvaruje u svom odnosu prema čovjeku i svemu stvorenju, te da smo u Isusu Kristu zauvijek potvrđeni u milosnom statusu koji nam je Bog dodijelio.

Osvrćući se na uvođenje dvojice svećenika u službu kanonika požeškog Stolnog kaptola, biskup je protumačio vjernicima da ta ustanova ima svoje počekte u požeškom Zbornom kaptolu od 13. stoljeća do dolaska Osmanlija u 16. stoljeću, čije je sjedište bilo u kaptolskoj tvrđavi. Rekao je da je slijedom toga povijesnog traga nakon osnutka Požeške biskupije utemeljen Stolni ili katedralni  kaptol sv. Petra, čijim je članovima povjereno da vode brigu o biskupskim slavljima u katedrali i na njima sujdleuju, te da vode brigu o uzdržavanju i uređenju katedralne zgrade. Poželio je dvojici novih kanonika da svoju službu započnu u svijesti kako su u sakramentu krštenja i svetog reda uspostavljeni u stanje milosti Božje, i da kao kanonici Marijinom raspoloživošću služe Božjem narodu.

Nakon homilije uslijedio je obred uvođenja novih kanonika u službu. Kanonik lektor Josip Krpeljević pročitao je dekrete kojima je dijecezanski biskup imenovao Dražena Akmačića i Mladena Štivina kanonicima Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi. Zatim su novi kanonici prema crkvenim propisima ispovjedili vjeru i dali prisegu. Biskup Antun ih je potom odjenuo u kanoničko ruho, a prepošt Ivica Žuljević poveo na njihovo mjesto u korske klupe.

Na svršetku Misnog slavlja biskup je čestitao dvojici novih kanonika što su postali članovi kanoničkog zbora požeške Katedrale, a ostalim kanonicima na čelu s prepoštom čestitao što je njihov zbor ne samo brojčano povećan, nego i duhovno obogaćen. Zaželjevši svima nazočnima da ih na njihovu životnom putu prati ponizna nazaretska Djevica Marija, puna milosti, na sve je njih zazvao Božji blagoslov.

 

Da biste komentirali, prijavite se.