Misionari iz Afrike u župama Šibenske biskupije

U svojem 34-godišnjem misionarskom radu otvorio sam pet novih misijskih postaja. Kretao sam od potpune nule, bez ijednog vjernika katolika, pa sam pomalo stvarao zajednicu ljudi, zatim tražio dozvolu za gradnju crkve, okupljao ljude na molitvu i gradio bolnicu. Za to treba oko osam godina rada, pa kada se učvrsti zajednica u takvoj postaji, tada se župa prepušta biskupu koji postavlja svojeg župnika, a ja idem dalje stvarati novu misijsku postaju - objasnio je svoje djelovanje don Boris.
Autor: Ivan Penava/Laudato/D.T. Photo: svetipetar.wordpress.com srijeda, 05. srpnja 2017. u 16:00

Od 2. do 6. srpnja u Šibenskoj biskupiji održava se godišnji susret naših hrvatskih misionara. Bila je to prilika da nekoliko misionara posjeti i župu sv. Petar u Šibeniku i posvjedoči svoje djelovanje u dalekim krajevima. Na večerašnjoj svetoj misi, sudjelovali su misionar don Boris Dabo iz Zambije i s. Agnez Bilić iz Ruande, a uz njih su bili i don Mirko Vukšić povjerenik za misije u Porečko-pulskoj biskupiji, vlč. Ivan Faletar povjerenik za misije u Sisačkoj biskupiji i gđa. Ines Sosa Meštrović djelatnica ureda Papinih misijskih djela u Hrvatskoj.

Evanđeoski ulomak na misi opisuje oluju u kojoj su se apostoli našli na lađi kojom su plovili, a Isus je zaspao na krmi. Apostoli su probudili Isusa i on je stišao oluju. Govoreći o ovome evanđelju don Boris Dabo je propovijedao kako je to neobičan događaj da Isus spava dok su apostoli u opasnosti.

- Ne događa li se i nama često puta da smo u životnoj oluji, nekoj velikoj poteškoći i čini nam se kao da Isus nije s nama, kao da spava. Isus u lađi spava i treba ga probuditi. Ne znamo zašto je to tako, ali ako smo u životnoj nevolji i tada treba Isusa probuditi da bude aktivniji u mome životu. I u Africi gdje sam ja, u Zambiji ljudi znaju da postoji Bog, ali često na krivi način žive svoju vjeru. I zato im treba pomoći da probude Isusa u svojem životu. To ja radim kada idem od sela do sela pješke, ali sve češće autom jer sam već stariji - šaljivo je posvjedočio don Boris.

Ukratko je opisao kako konkretno izgleda rad u misijama.

- Privučen sam da idem u mjesta gdje još nema crkve. U svojem 34-godišnjem misionarskom radu otvorio sam pet novih misijskih postaja. Kretao sam od potpune nule, bez ijednog vjernika katolika, pa sam pomalo stvarao zajednicu ljudi, zatim tražio dozvolu za gradnju crkve, okupljao ljude na molitvu i gradio bolnicu. Za to treba oko osam godina rada, pa kada se učvrsti zajednica u takvoj postaji, tada se župa prepušta biskupu koji postavlja svojeg župnika, a ja idem dalje stvarati novu misijsku postaju - objasnio je svoje djelovanje don Boris.

Na kraju mise svoje svjedočanstvo o misijama podijelila je s. Agneza. Zvanje za misionarku osjetila je onog trena kada je u njihov red stigla vijest iz Burundije da je ubijena njihova s. Lukrecija te se ta misijska postaja zatvorila. Nakon dvogodišnje pripreme za misionarku vratila se sa sestrama u Burundiju što je tamošnjim ljudima bilo ohrabrenje i znak da ih Bog nije ostavio. Burundija je tako siromašna zemlja da bolnice bolesnicima ne mogu dati hranu već se obitelj pacijenta treba za to brinuti, kao i za higijenu i njegovanje. Zato su sestre iz hrvatske provincije odlučile se pobrinuti da osiguraju hranu za sve pacijente u toj bolnici. Sestre su od 1993. godine prisutne i u Ruandi gdje trenutno s. Agneza i djeluje.

Vlč. Ivan Faletar je ukratko objasnio kako djeluje centrala Papinih misijskih djela u Hrvatskoj te pojasnio vjernicima kako je papa prvi misionar među nama zadužen za širenje vjere u svijetu. Nakon njega su tu i biskupi te svi vjernici, svi smo pozvani biti misionari i podupirati misionare po svijetu.

Sretni smo što nam je Bog dao milost primiti ove drage ljude u našoj župi i nadamo se da će među našim vjernicima zaživjeti misionarski duh.

 

Da biste komentirali, prijavite se.