Proslavljen sveti Jakov, naslovnik šibenske katedrale

Na samom kraju misnog slavlja župnik katedrale svetog Jakova don Krešimir Mateša biskupu Rogiću čestitao je prvu obljetnicu biskupske službe. Vjernicima se obratio i biskup Rogić koji je svima zahvalio za proteklu godinu dana.

20280282_1596937497023204_3331432525989714905_o.jpg
Autor
sibenska-biskupija.hr/Laudato/D.T.
Fotograf
Facebook
Objavljeno:
 
26.07.2017 10:20

Svetkovina svetog Jakova naslovnika šibenske katedrale, proslavljena je u utorak 25. srpnja svečanim misnim slavljem u katedrali. Euharistiju je u koncelebraciji sa dvadesetak svećenika predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić. Koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas. Homiliju je imao generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić.

U uvodnom dijelu slavlja biskup Rogić svima je čestitao svetkovinu svetog Jakova. Naglasio je kako mu je ovo prva proslava svetog Jakova u Šibeniku jer ona prošlogodišnja bila je u znaku biskupskog ređenja. 

- Vjerujem da smo za tu godinu dana bliži jedni drugima, da smo se i bolje upoznali, zavoljeli, prihvatili i da smo kadri po Božjoj milosti, Bogu zahvaljivati i za sve potrebe zdušno Boga moliti po zagovoru našeg zaštitnika sv. Jakova. Prinesimo danas na oltar Gospodinu naše zajedništvo, naše zahvale za primljena dobročinstva, utjehe i snage koje su izvirale iz ovog Božjeg hrama sv. Jakova. Zajednički jednodušno prikažimo svoje molitve za sve potrebe naše Šibenske biskupije, za kršćansku obitelj, za duhovna zvanja, za mlade i starije, za zdrave i bolesne, za nove uspjehe i prevladavanje poteškoća, za novu snagu vjere u našim životima. Neka sve bude natopljeno milošću Neba - poručio je biskup Rogić.

U homiliji mons. Marinko Mlakić naglasio je kako slavlje svetaca za nas nije smo prilika da se njima pomolimo, da ih zazovemo i preporučimo se u njihov zagovor, već je to također za svakog od nas ispit vlastite vjere. 

- Dvostruka je nakana zašto Crkva svece stavlja na čast oltara i posvećuje im crkve i kapele: jedna je svakako da nam budu zagovornici. Crkva slavi svece također zato što u njihovu herojskom življenju vjere, po kojem su već postigli nebesku slavu, nama pružaju primjer za nasljedovanje - poručio je mons. Mlakić.

Osvrnuo se na evanđeoski ulomak u kojem Jakovljeva majka moli Isusa za prva mjesta svojih sinova. Naglasio je kako sebičnost i taština su ipak najveći i jedini istinski neprijatelj čovjeka; najveća zapreka koju svatko od nas treba svladati da bi istinski susreo Boga i doživio njegovo spasenje; najveća kušnja s kojom se trebamo suočiti; najveća borba s kojom se trebamo trajno hvatati u koštac. 

- Sebičnost i taština krajnji su izvor svakog ljudskog nemira, tjeskobe, nesreće i nezadovoljstva. U njima je uzrok svađa i podjela među nama. One nas čine ljubomornima, bešćutnima, pohlepnima, razočaranima, ogorčenima, malodušnima. Isus je tvrdoglavo ustrajan u tome da nam valja odreći se samoga sebe, uzeti svoj križ i ići za njim sve do Kalvarije, biti poslušan njegovoj riječi poput njega, sve do smrti na križu. Doista, tko hoće život svoj spasiti izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi evanđelja, taj će ga posjedovati u punini u vječnosti, u onoj slavi koju je sv. Jakov već za života gledao - poručio je mons. Malkić.

Ukazao je na izazove našeg vremna koje je vrijeme izrazitog dvoličnog načina življenja, vrijeme sebičnosti, prijetvornosti, glumljenja i pretvaranja; vrijeme pohlepnog trčanja za novcem, slavom, moći i užicima; vrijeme raskalašenosti, bluda i izopačenosti koje se sve više nameću kao nešto humano i civilizirano; vrijeme laži, zabluda. 

- Živimo u vremenu očajne vjerske ravnodušnosti i duhovne površnosti. To je novo bezbožno poganstvo koje svaku autentičnost prokazuje kao pretjerivanje, fanatizam, konzervativizam, zaostalost, netoleranciju, neciviliziranost… Sve se manje istinski živi evanđelje, a sve više nekakvo polu-evanđelje, razvodnjeno, light-evanđelje. Sve se manje moli, posti, ide u Crkvu i iskreno slavi Boga, a sve više se bogohuli, ubija, bludniči… Sve je više sebičnosti i taštine. Umjesto istinskog traženja Boga stvaraju se bogovi i božanstva po vlastitim nahođenjima. Bez žrtve i odricanja želi se doći do utjehe i uzvišenja. Izbjegava se izazov Velikog Petka, a hoće se doći do Uskrsa. To je nemoguće! To je zabluda! To je, zapravo, prokletstvo modernog čovjeka. A ono je, na žalost, zarazilo i nas, Crkvu, Kristovo mistično Tijelo. Europa, s njome i naša Hrvatska sve više postaju novopoganske zemlje a sve manje kršćanske i katoličke. Kao Crkva moramo se suočiti s tom bolnom istinom - kazao je generalni vikar mons. Marinko Mlakić.

Naglasio je kako imamo prekrasne crkve, sasvim dobre materijalne uvjete da slobodno živimo i djelujemo, još uvijek priličan broj svećenika, redovnika, redovnica, vjeroučitelja.

- A svaki dan nas je sve manje u tim istim crkvama. Neke su ostale potpuno prazne i zatvorene, druge su (p)ostale samo muzeji, a neke se prodaju. Takvih je sve više. Što je uzrok tomu? Je li i među nama previše maha uzelo sebeljublje, karijerizam, konformizam, lijenost? Nismo li postali više nalik Jakovu, Ivanu, njihovoj majci Salomi i ostalim apostolima kakvi su bili u pred uskrsnoj fazi, nego kakvi su bili poslije uskrsa? Iako se Vel. Petak već dogodio, iako ispovijedamo Isusovu smrt i uskrsnuće, mi se opet tako rado kitimo prvim mjestima, titulama i kićenim haljinama. Svatko nastoji stvoriti neko svoje barem malo carstvo u kojem će biti prvi i glavni. Služenje i poniznost često su samo lijepe riječi kojima poput kičastog celofana pokušavamo zakamuflirati sebičnost, vlastohleplje i častohleplje. Zato smo pozvani na ispit vjere. Moramo se zapitati, svatko od nas: Je li se meni Veliki Petak i Uskrs već dogodio ili nije? ''Čašu koju ja pijem dosita ćete piti'', kaže Isus Jakovu i Ivanu. Ali to je čaša služenja i žrtve, poniženja, muke i umiranja. Jer „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Ove riječi, draga braćo i sestre, nisu upućene samo Ivanu i Jakovu i ostalim apostolima nego svima nama. Svima nam je proći muku križnoga puta, iskusiti umiranje Isusovo u svome tijelu, ali ne na poniženje i propast nego na istinsko uzdignuće i posvećenje. Za to smo divno stvoreni i još divnije otkupljeni. Onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će zajedno s njime uskrisiti, i zajedno sa svetim Jakovom, apostolima i svima svetimau nebeskoj slavi uza se postaviti. Na najbolja mjesta - zaključio je mons. Mlakić.

Na samom kraju misnog slavlja župnik katedrale svetog Jakova don Krešimir Mateša biskupu Rogiću čestitao je prvu obljetnicu biskupske službe. Vjernicima se obratio i biskup Rogić koji je svima zahvalio za proteklu godinu dana. 

- Prošle godine, na kraju slavlja, nizale su se riječi govornika, a posebno je odjeknula ona biskupa Ante: Ima mora! - Trebat će bordižati, ploviti. I zaplovismo. Godina dana sitnica je u očima vjekova i ove katedrale i Šibenske biskupije. Meni je ipak prva i sigurno nezaboravna. Mora je bilo. I više puta sam sâm sebi sličio na apostola Petra kad je pokušao hodati po valovima. Znate kako je bilo, a onda ga je ruka Gospodnja povukla na lađu: Malovjerni, zašto si posumnjao?!“

Biskup je i zahvalio za ljubav i dobrotu, pomoć i potporu, savjet i molitvu, ohrabrenje i podršku. 

- Vjernički puče Šibenski zajedno rastimo u vjeri i pouzdanju u Božju svemoć, milosrđe, vodstvo i pomoć. Preporučam se u vaše molitve i molitvom ću uzvraćati svakog dana. A to onda znači da se na Spasitelja našega Isusa Krista oslanjamo, ne u svoje snage. Ili kako kaže geslo: SVE I U SVEMU KRIST! Tako je počelo, neka se nastavi i neka se u Spasitelju, po njegovoj volji dovrši - zaključio je biskup Tomislav Rogić.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: