Pepelnica u sisačkoj katedrali

'Ti naprotiv, kada daješ milostinju… kad moliš… kad postiš…' to čini 'u skrovitosti i Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti'
Autor: biskupija-sisak.hr/Laudato/J.B. Photo: biskupija-sisak.hr četvrtak, 15. veljače 2018. u 09:23

- Danas smo započeli sveto korizmeno vrijeme, vrijeme četrdesetdnevne pripreme za proslavu svetkovine Kristova uskrsnuća. Ovo je vrijeme od starine bilo i jest posebno milosno vrijeme u kojem smo pozvani na djela ljubavi kojima se možemo dostojno pripremiti za Uskrs - rekao je na početku svoje homilije sisački biskup Vlado Košić predvodeći na Čistu srijedu – Pepelnicu, 14. veljače, misno slavlje s obredom pepeljenja u katedrali Uzvišenja Svetog Križa u Sisku. U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača i župni vikar vlč. Vedran Pejak-Pašić.

U nastavku govoreći o pročitanom Evanđelju po Mateju (Mt 6, 1-6.16-18 ), biskup je rekao kako u njemu Gospodin govori kako smo mi, njegovi učenici, pozvani na veću pravednost od one koju pokazuju farizeji i pismoznanci koji su licemjeri, jer čine sve samo da bi ih ljudi vidjeli i hvalili, a ne čine ništa radi Boga.

- Ti naprotiv, kada daješ milostinju… kad moliš… kad postiš…' to čini 'u skrovitosti i Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti'. Zanimljivo je kako Gospodin govoreći nam o djelima pobožnosti, onome što treba ispuniti i ovu našu korizmu – a to su milostinja, molitva i post – ne želi da time zadobijemo ljudsku hvalu, nego da to budu djela koja će proslavljati njegova Oca nebeskoga. A Otac koji sve vidi i zna, on treba da nam dadne plaću, a ne ljudi. Često je bilo tako među svetima da nisu željeli za svoja dobra koja su činili nikakve zahvalnosti. Karl Rahner kaže da je to najbolji pokazatelj djelovanja Duha Svetoga u duši pojedinca, kada on čini neko pa i veliko dobročinstvo drugome, a to ne kaže dotičnome. Naime, ne želi tek njegovu zahvalnost nego mu je stalo samo do stvari, da se to dobro dogodi, a Bog će to već uzvratiti. Međutim, čak niti to, da ćemo dobiti Božju nagradu, ne treba nam biti motiv djelovanja, jer Bog nama ništa nije dužan. Mi smo dužni činiti dobro, i to ne zato da nam na to uzvrati onaj kome smo to učinili, niti da o tome javnost zna i piše, da ljudi o tome govore, nego jednostavno zato što je to dobro, pa ako nam ni Bog ne uzvrati nikakvom nagradom, nikada. Možemo se dapače pred Bogom nazvati slugama beskorisnim, jer učinili smo samo ono što smo bili dužni učiniti, kako na drugom mjestu kaže Gospodin – rekao je.

Biskup je upozorio i kako je ljepota života s Bogom mnogima nepoznata i daleka.

- Mnogi ne vide dalje od vlastitih nevolja i problema, a vide zlo i oko sebe, na žalost mnogi vide samo zlo. Bog međutim neprestano čini tolika dobra i njima i svim ljudima, dapače cijelom svijetu. A Bog je dobro, samo dobro i najviše dobro. Pa kako to da onda i mi često gledamo samo crno na sebe, na svoje bližnje i na čitav svijet? Jer je u nama mala vjera, mogli bismo reći. Svakako, ne smijemo zatvarati svoje oči pred stvarnošću, pred istinom, pred bijedom vlastitom, bijedom ljudi i čitavoga svijeta. No, nismo ni mi, ni drugi ni itko na svijetu onaj tko vlada, o kome sve ovisi. To je samo jedan, to je Bog. I zbog njega mi trebamo biti optimisti, mi zbog njegove prisutnosti i ljubavi možemo gajiti nadu i vjerovati da život naš ima smisla, truditi se veseliti se svakom novom danu, gledati i preko obzora smrt - poručio je biskup te dodao kako skrovitost o kojoj govori Gospodin Isus nije zatvaranje u privatnost.

- Neki misle da bi vjera trebala biti toliko privatna da je se nigdje ne bi smjelo ni vidjeti u javnosti. Međutim ova skrovitost – ili kako drugi prevode: tajnost – govori o intimi srca, o prostoru naše nutarnjosti, dakle o tome da bismo svoju vjeru trebali živjeti kao vlastitu osobnu odluku. U nekom smislu je to osobno područje skriveno očima drugih i treba ostati samo naše, ali ovdje se radi o motivaciji, o onome što nas pokreće. Radi čega činimo ono što činimo, je li to zato da nas ljudi vide i hvale, ili je to zato što to želimo radi Boga učiniti, radi njegove ljubavi? Postoje, kažu moralisti, u pitanju priznanja grijeha nesavršeno i savršeno pokajanje. Nesavršeno je pokajanje u tome da nam je žao što smo nešto loše učinili, ali to priznajemo zbog straha – da ne budemo kažnjeni. Savršeno pak je pokajanje ono kada priznajemo i kajemo se za svoje grijehe, ne iz straha od kazne, nego zbog žaljenja što smo izgubili Božju ljubav, ili bolje: što smo razočarali Božju ljubav – kazao je.

Na kraju biskup je pozvao okupljene da pročiste svoje srce i svoju dušu.

- Budimo mirni kada smo s Bogom i kad znamo da je on naš Otac, a Krist naš prijatelj i brat. Gledajmo sve očima Kristovim pa će naša djela, naše molitve i naša pokora biti Bogu draga. Pa čak i da to ne bude, mi znajmo da nas on prihvaća i od nas očekuje da budemo svjesni da smo njegova djeca, da nas on čuva i vodi, i da zbog njega trebamo činiti dobro. Tako će i ova korizma biti plodonosna za nas i naš duhovni život, a na korist i nama i našim bližnjima -rekao je biskup nakon čega su vjernici pristupili obredu pepeljanja.

Misno slavlje animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i uz orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.

 

Da biste komentirali, prijavite se.