Hodočašće hrvatskih vojnika na Brdo križeva
Na putu do Brda, vojnici su se zaustavili u franjevačkoj crkvi gdje je slavljena Misa, a potom su postavili križ na istaknuto mjesto, u prvi red, blizu križa koji je darovao papa sv. Ivan Pavao II
Na Cvjetnicu, 25. ožujka, hrvatski vojnici - pripadnici 1. HRVCON-a u Litvi hodočastili su na poznato hodočasničko Brdo križeva u Litvi. Za hodočašće naručili su iz Hrvatske drveni križ, visok dva metra, na kojem je izrezbaren hrvatski pleter i grb Republike Hrvatske. Izrada križa povjerena je Mariji i Branku Rizvić iz Orubice. Pripremajući se za hodočašće vojnici su spremili jeline grančice, jer u Litvi ne rastu ni palme ni masline, već je zemlja bogata jelom, smrčom, borom i drugim vazdazelenim drvećem. U jutarnjim satima tri autobusa sa 150 hodočasnika krenula su iz Rukle, iz vojarne gdje su smješteni hrvatski vojnici prema Brdu križeva. Dva kilometra prije Brda križeva napustili su autobuse i formirali hodočasničku povorku. Hrvatski vojnik na čelu hodočasničke povorke nosio je hrvatski križ. Iza križa vijorile su se dvije zastave: hrvatska zastava u rukama hrvatskog vojnika i legendarna zastava 1. gardijske brigade „Tigrovi" koju je nosio mladi ''Tigar". Iza, u vojničko-hodočasničkom hodu, odvažno su hodočastila 150 hodočasnika.
Molitvenom hodu na Brdo križeva pridružilo se izaslanstvo Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, u službenom posjetu Litvi, otpravnik poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Litvi Krešimir Kedmenac te nekolicina pripadnika litavske i njemačke vojske. U povorci vojnici su predvođeni vojnim kapelanom Slavkom Rajičem i zapovjednikom 1. HRVCON-a, stn. Markom Krpanom molili žalosna otajstva Gospine krunice.
Na putu do Brda, vojnici su se zaustavili u franjevačkoj crkvi gdje je slavljena Misa, a potom su postavili križ na istaknuto mjesto, u prvi red, blizu križa koji je darovao papa sv. Ivan Pavao II. kada je 7. rujna 1993. godine hodočastio na Brdo križa i slavio misu na otvorenom pred 100.000 hodočasnika. Hrvatski križ blagoslovio je kapelan Rajič te hodočasnike-hrvatske vojnike pozvao da svaki kroz osobni čin naklonom, dodirom ili poljupcem uz spontanu kratku molitvu, oda počast blagoslovljenom križu.
Povijest Brda križeva kao svetoga mjesta započinje u 19. stoljeću. Litva je nakon treće podjele Poljsko-Litavske Unije 1795. godine pripala carskoj Rusiji. Rusi su započeli grubu rusifikaciju Litve. Poljaci i Litavci dižu ustanak protiv carske Rusije 1831. i 1863. godine. Rusija u krvi guši ustanke. Pritom su mnogi Litavci poginuli. Mrtva tijela nisu pronađena. Ožalošćeni narod spontano je izabrao ovo Brdo za postavljanje križeva kao spomen na svoje predrage poginule sinove i kćeri. Nažalost, tada započinje progon onih koji postavljaju križeve i uništavanje postavljenih križeva. Tek 1918. godine, kada je Litva postala samostalna država, počinje vrijeme slobodnog žalovanja za poginulim sinovima i kćerima. Iz dana u dan povećavao se broj križeva. Novo žalosno doba, kako za Litvu tako i za Brdo križeva, započinje sovjetskom okupacijom Litve 1940. godine i traje do 1990., kada Litva ponovno postaje slobodna i suverena država. Na Brdu križeva Sovjetski savez provodio je buldožersku ateizaciju. Ali litavski katolički vjernik nastavljao je postavljati križeve i molio se na tom svetom mjestu za svoje pokojne. Zahvaljujući tolikim žrtvama ovo je mjesto postalo simbol litavskog identiteta i nacionalno hodočasničko mjesto na kojem litavski čovjek otkriva svoj identitet. Brdo križeva osobna je iskaznica litavskog naroda.