Tribina "Povijest i rad čovjeka odvija se preko braka i obitelji"

"Povijest i rad čovjeka odvija se preko braka i obitelji" naziv je tribine na kojoj je izlaganje o toj temi održao zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Autor: IKA/Laudato/K.P. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL nedjelja, 17. veljače 2019. u 12:51

Susret je u petak 15. veljače u dvorani Kneževe palače u Zadru organiziralo Obiteljsko savjetovalište Caritasa Zadarske nadbiskupije povodom Međunarodnog tjedna braka.

- Obnova Crkve, društva i naroda počinje obnovom obitelji, kao i osobnim posvećenjem svakoga njenog člana. Jer, povijest čovjeka i povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji. Stoga je ona u središtu Božje pozornosti, pa ima biti i u središtu crkvene i društvene brige i skrbi. Ona je, konačno, i u središtu velike borbe između dobra i zla, između života i smrti, između ljubavi i onoga što je ljubavi protivno - rekao je nadbiskup Puljić, govoreći o 'zavjeri protiv života u koju su uključene i međunarodne ustanove', kako je pisao sv. Ivan Pavao II. u enciklici ‘Evanđelje života’. Za tu borbu treba se oboružati sakramentima i molitvom.

Nadbiskup je podsjetio na upozorenje sv. Ivana Pavla II. da se zločini protiv ljudskog života ne sužavaju, jer se rađaju novi oblici napada na dostojanstvo ljudskog bića, a široki slojevi javnog mnijenja opravdavaju neke zločine protiv života u ime prava pojedinačne slobode.

- Papa kaže, rezultat toga je ‘pomračenje savjesti koja više nije kadra razlikovati između dobra i zla u pogledu vrijednosti ljudskog života’. Papa drži sukrivcima takvog stanja i medije koji šire kulturu smrti (sterilizaciju, kontracepciju, pobačaj i eutanaziju) kao znak napretka i osvojenih sloboda, a stavove u korist života prikazuju kao neprijatelje slobode i napretka. Isus je svojim utjelovljenjem posvetio ljudski život i on je njegov jedini gospodar. Čovjek pripada Bogu koji ga je stvorio. Zato je ljudski život svet i nepovrediv od začetka do naravnog svršetka. I treba ga braniti, poštivati i zauzimati se za njegovo dobro na svim područjima: unutarnjem, osobnom, vjerskom i duhovnom, izvanjskom, društvenom, zakonodavnom, političkom, gospodarskom, socijalnom i zdravstvenom. I to svim sredstvima što nam ih na raspolaganje stavlja zauzeta ljubav. Obitelj prima život kao Božji dar i štiti ga od svih napada kojima je izložen. Ona je u prvom redu pozvana služiti evanđelju života i mora biti sve više svjesna kako budućnost čovječanstva prolazi upravo preko obitelji. Supružnici svojim poslanjem sudjeluju u otajstvu života i ljubavi Boga Stvoritelja te je Crkva oduvijek štitila i branila dostojanstvo braka, isticala odgovornost prema životu i promicala njegovu čast i dostojanstvo, jer u ljudskom životu odsijeva zraka Božje providnosti - rekao je mons. Puljić.

Na susretu je upozoreno na pošast razvoda brakova. Mladen Klanac, voditelj Obiteljskog savjetovališta, iz svakodnevnog rada s brojnim strankama rekao je da treba i preventivno djelovati.

- Veliki broj ljudi se rastavlja. Dolaze mi osobe koje su samo par mjeseci u braku i već se rastavljaju, do onih koji imaju 80 godina života i rastavljaju se. Imamo taj raspon od prvog mjeseca u braku do kraja života, rastava je sve zahvatila - upozorio je Klanac.

Ta zabrinutost je opravdana. To nije hrvatski specifikum, nego europski i svjetski. Postoje zabrinjavajuće situacije i ljudi ne znaju kako izaći iz problema, rekao je mons. Puljić, istaknuvši potrebu veće povezanosti uz otajstvo braka.

- Ne pristupamo stvarnosti braka s očima vjere, s otajstvom onoga što jesmo. Samim činom braka sudjelujemo u Božjem otajstvu. Što smo više toga svjesni, to smo više kadri oduprijeti se napastima i problemima koji dovedu ljude da ne mogu dalje. Za biti svjestan otajstva, treba imati vremena za molitvu i za razmišljanje jednoga supružnika o drugome. Što su više povezani, što se više razumiju, mogu se oduprijeti. Početak je da postanemo svjesni onoga što jesmo, najprije kao vjernici. Da budem svjestan, ja sam dijete Božje. Bog me pomazao, pokrstio. Što sam više toga svjestan, kadriji sam boriti se s problemima života. Kad čovjek nije imun, brzo podlegne virusima i bolestima i teško se hrvati - upozorio je mons. Puljić.

Svakoga jutra u kapeli Nadbiskupskog doma gdje slavi Misu, mons. Puljić prikazuje Misu za drugu potrebu. Svake srijede nakana je da moli za obitelji.

- Izazov obitelji je u tome što od onoga zaljubljeničkog zanosa gdje se problemi uopće ne vide, dođeš u realnost života. Ako nisi već poučen ili spreman iz tih problema hrvati se s patnjama, onda se brak može poljuljati. Blago tebi ako imaš vjere, volju, znanja hrvati se i razgovarati sa supružnikom. Onda je lakše. Razgovor je jako važan za rast obitelji, za učvršćenje, pomirenje, pomoć - rekao je nadbiskup.

Istaknuo je kako je čovjeku za razvoj potreban drugi čovjek da bi preživio i postao svoj.

- Kad se vjenčaju dvije osobe, onda se dvije životne povijesti slijevaju u jednu. Činom vjenčanja, međutim, oni ne prestaju biti dvoje, nego počinju zajedno planirati, misliti i živjeti jedno za drugo. Oni su svjesni kako svatko od njih ima svoje okruženje, roditelje, vlastite sklonosti, temperament i karakter. Ali dopuštaju drugome neka uđe pod njegov krov te osjeti njegove radosti i tjeskobe, žalosti i nade. Lijepo je kad partner može slobodno unijeti pod krov drugoga svoju prošlost i povijest jer zna da ga drugi prihvaća. Premda je svatko od njih odrastao u drugačijoj sredini i na svoje je brdo tkan, danom vjenčanja oni započinju zajednički tkati vlastiti tepih života te pri tom moraju dobro paziti na potku što je u nj utkivaju - rekao je mons. Puljić.

Osnovna i najvažnija potka i temelj je ljubav. Nju prate strahopoštovanje, povjerenje, žrtva i zahvalnost.

- Imati vremena za druge, očitovati znakove snošljivosti i razumijevanja za različitosti na fiziološkom, psihološkom i duhovnom području dobra su pretpostavka uspješnom stvaranju zajedništva. Stoga je stvaranje zajednice osoba zadatak pred kojim se nalazi svaka obitelj. Ono je i milosno stanje za koje se valja Bogu moliti. Stoga je vrlo važno kako razgovaramo s drugima, kakve ljudske odlike posjedujemo i kako nas drugi doživljavaju. Zanimljivo bi bilo vidjeti koliki je postotak ljudi završio na psihijatrijskim odjelima, u lječilištima, zatvorima i u popravnim domovima, zato što su živjeli i radili u ozračju problematičnih međuljudskih odnosa s puno problema - potaknuo je mons. Puljić.

Preduvjeti razgovora s drugim su empatija, uživjeti se u situaciju drugoga, poštovanje kojim se pokazuje povjerenje prema drugima te autentičnost, biti slobodan i svoj.

- Problem našega doba je što nema istinske komunikacije. Mnogo se govori, ali malo se kaže. Ljudi se često sastaju, ali malo povezuju. Događa se dijalog bez volje, razgovor bez dubine, riječi bez osjećaja. A dijalog je susret dviju duša. To je profinjena ravnoteža, bez oporbe i dokazivanja kada se grade mostovi kojima kruži dah života, različitosti, pluralizma i bogatstva - poručio je mons. Puljić.

Govoreći o značaju komunikacije, nadbiskup je rekao da život nije lagan, nego kompleksan i kompliciran, te čovjek treba biti obazriv i pun strahopoštovanja pred drugim.

- Što se više trudimo voditi iskren dijalog, to smo i sami bogatiji. Dijalog nas odgaja i obrazuje. Čini nas osjetljivijima i slobodnijima priopćiti, slušati i ponizno pitati. Učiti, vidjeti i reći. Kad sam spreman vidjeti i zapaziti, onda postajem pronicav otkrivati i voljan nešto učiti. To me onda čisti od mojih stereotipa, predrasuda i krivih sudova. Gledati u lice i osjetiti raspoloženje. Čitati čuvstva i otkrivati poruke koje se ne izriču riječima. To je zapravo imati osjećaj za drugoga i voditi konstruktivan dijalog. Oči, čelo, bore i smiješak. Ruke i dah, glas i stas. Sve to govori prije nego dijalog i započne. Ako je čovjek u dijalogu toga svjestan, te se pritom ponaša obazrivo, tada pomaže sugovorniku, shvaća ga i prihvaća. U iskrenom dijalogu ljudi su naravni i spontani. Čak ih ni provokacije ne zbunjuju. To je umijeće dijaloga na dvosmjernoj ulici govora i slušanja - poručio je nadbiskup Puljić.

Crkveni pravnik Marin Batur rekao je da je na crkvenim sudovima jedan od glavnih razloga proglašenja ništavosti ženidbe, zbog čega se kaže ‘Vas dvoje niste sklopili valjano ženidbu’, problem emocionalne nezrelosti zaručnika.

- Dakle, o tome se radi. Da ljudi više nisu sposobni nositi bitne obveze u ženidbi. Njihova veza iskri, puca, turbulencije, ovisnost o roditeljima i odbijaju se međusobno. Zatim, ne živimo u društvu u kojem su prihvatljive evanđeoske vrijednosti koje Crkva propovijeda kad su u pitanju brak i obitelj: predbračna čistoća, otvorenost životu, zaštita nerođenog života. Ako se mladima to propovijeda, postajete nepopularni, a oni koji se za to zalažu bivaju izrugani. Ako čovjek živi suprotno tim evanđeoskim vrijednostima koje nisu protokolarna stvar ili pozitivna odredba koje se mogu mijenjati prema vlastitom nahođenju, onda on narušava u sebi Bogom dano dostojanstvo te postaje nesposoban nositi teret i zahtjeve braka - upozorio je don Marin.

Papa Franjo je u nagovoru Rimskoj roti, na otvorenju nove sudske godine, istaknuo potrebu trajne priprave za brak, osim bliže neposredne priprave koju zaručnici imaju na tečaju za brak.

- U braku i obitelji nije riješeno sve na početku. Bračni život ne može se svesti na protokolarne pripreme pred vjenčanje, a to je ono što nažalost u većini slučajeva činimo. Moramo vjeru stvarno živjeti, da zaista budemo vjernici, ne samo po tradiciji i kulturološki. Bez zdrave obitelji, ne samo da nema zdravog civilnog društva, nego nema zdrave Crkve. Jer mi posvećeni službenici dolazimo iz obitelji. Ako obitelj postaje nestabilna struktura i Crkva će biti poljuljana - poručio je don Marin Batur.

 

Da biste komentirali, prijavite se.