Biskup Šaško: Marija nas poziva da otkrijemo Boga u životu
Središnje hodočasničko euharistijsko slavlje u svetištu Majke Božje Remetske na svetkovinu Uznesenja BDM na Nebo predvodio je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško.
U koncelebraciji je bio i provincijal Hrvatske karmelske provincije Sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac, te desetak svećenika većinom iz Remetskoga dekanata predvođenih dekanom fra Brankom Lipša, OFMCap.
Nakon pozdravne riječi provincijala, uvodeći u slavlje biskup Šaško je prenoseći pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, vjernike pozvao da uz sve zahvale i molbe koje su donijeli pred Marijin lik, s posebnim pouzdanjem i poniznošću mole za Zagreb i hrvatsku domovinu. - Koliko je samo ljudi ovdje pred Marijinim kipom uzdizalo ruke i brisalo suze, upućivalo pogled prema njoj da bi jasnije vidjelo svoj život i osjetilo istinu svoga srca, jer današnja svetkovina povezuje svu stvarnost naše ljudskosti: prolaznost i neprolaznost, tijelo i dušu, radost i bol, razočaranja i nadu, smirenost u Bogu i zauzetost za čovjeka - rekao je na početku homilije biskup Šaško.
Vraćajući hodočasnicima misao na netom pročitano evanđelje, biskup je ukazao na Marijine odlike i njezine izražaje kojima živi svoj odnos prema Bogu i bližnjima. Ponajprije ju vidimo kako polazi na put, u žurbi, u čežnji da čim prije – nimalo lakim putem – dođe do Ain Karema, do mjesta blizu Jeruzalema u kojemu su živjeli Zaharija i Elizabeta, mjesta koje svojim imenom govori o izvoru. Današnja Radosna vijest nam govori da čovjeka pokreće Bog, susret s Njime i Njegov dar, tako je Otajstvo Božje ljubavi, Božja Riječ koja se po vjeri utjelovila, postala je djelom ljubavi, postala je žurbom i susretom koji budi radost. Nadalje, u susretu dviju majki otkriva se isti nutarnji pokretač koji stvara predivno prepoznavanje umnožene radosti, rekao je biskup, te podsjetio, da i svatko od nas Bogu može reći „Otkuda mi, da ti, Gospodine, dolaziš k meni; da me tražiš i pohodiš?"
Propovjednik se posebno usredotočio na Marijin „Veliča". - U hvalospjevu 'Veliča' petnaest je kratkih izrijeka, kratkih rečenica. U jedanaest od njih je subjekt Bog, a govore nam tko je i kakav je Bog za Mariju za svakoga od nas: Gospodin, Svemoguć, Svet, Milosrdan, Vjeran, Spasitelj. Slušajući taj hvalospjev i u nama se budi želja da zapjevamo s Marijom. I mi preuzimamo njezin glas i njezine riječi svake večeri pjevajući isti hvalospjev i pitajući se jesmo li 'Boga učinili dovoljno velikim u danu koji je za nama, da bi bio vidljiv drugim ljudima'? - rekao je biskup Šaško istaknuvši da - suvremeno društvo pokušava velikima učiniti ljude, dati im toliko prostora da nema mjesta za Boga, a time niti za ljubav". Stoga, o nama ovisi hoćemo li pjevati 'hvalospjev sebičnosti' i ubrzo izgubiti volju za pjevanjem, jer pjesma traži zajedništvo. Sebičnost i samoća ne žele iskreno pjevati; brzo se umore, jer nedostaje smisao. Pjevamo li svojim životom 'hvalospjev velikodušnosti', životni zbor će postajati veći; moći će pjevati i oni koji nemaju sluha, jer je za njega dovoljno srce. To je istinski hvalospjev Crkve. On pokreće i privlači ljubavlju. Hvalospjev prepun radosti i nade. U njemu je pokret i mir, sigurnost koja ne previđa brige; jakost zagledana u slabost; sloboda za koju zemlja nema okove. – nastavio je biskup Šaško.
U nastavku homilije biskup Šaško je rekao: - Došli smo na ovo slavlje, jer nas je Gospodin pohodio; došli smo možda umorna koraka, ranjene duše i tijela; možda nam nije ni do razgovora, a kamoli do pjesme; ušiju ispunjenih besmislenom bukom, a očiju opterećenih slikama koje niti suze ne mogu izbrisati. Baš takve nas Marija poziva da se usudimo otkriti Boga u svome životu. To je poziv koji stvara prostor za druge. Ova je svetkovina poziv na ples onima koje je Isus nazvao blaženima, svima radi kojih je došao na svijet, a prvi na tome popisu nisu oni koji sebe smatraju bogatima, zdravima, savršenima, uglednima i velikima. Prvi su pozivnice dobili oni koji su nalik pastirima u Betlehemu, zrnju palom u zemlju, raskajanomu razbojniku na križu. S Isusom u nama započinje novi ples za koji je i najsiromašniji kutak dovoljno lijep, ali zemlja nema dovoljno veliku dvoranu da bismo ga mogli do kraja otplesati. Cijelu melodiju nije napisao nijedan zemaljski skladatelj nego Božji Duh; i premda je ona svima dovoljno poznata da napravimo prve korake, ritam i tempo ne određujemo mi. I potrebno se dati voditi do trenutka kada tu melodiju čujemo i vidimo srcem, jer drugi ju samo srcem mogu prepoznati. Ako mislimo da takav ples ne postoji, da se takva melodija izgubila, dovoljno je očistiti srce od grijeha i pristupiti k oltaru. U ljudima koji žive od euharistije svakoga dana susrećemo blizinu neba. -
Propovjednik je ukazao i na podudarnost da u ovome Svetištu žive, mole i služe Otajstvu Božje ljubavi karmelićani Provincije svetoga oca Josipa. Jer je ova godina u našoj nadbiskupiji Godina svetoga Josipa.
Vjernici dolaze u marijanska svetišta jer osjećaju da je tu blizu odgovor na pitanje o životu i smrti, o postojanju i smislu. Svetkovina Uznesenja Marijina jest proslava Marijina života nakon smrti, ali i upućenost na naš cilj koji ima svoje korijene u Kristovu uskrsnuću. Od njegove pobjede nad smrću svijet je promijenjen, život i smrt postaju su drukčiji za onoga tko vjeruje u Isusa Krista. U mnoštvu suvremenih ponuda, ideja i ideologija, uvijek ostaje važno jedno pitanje: ono o životu i smrti. To je kriterij razlučivanja koji ne dopušta improvizaciju i koji se može brzo razlučiti. Samo onaj tko vidi makar i tračak vječnosti, ima ljubavi za siromašne i bijedne, ima srca za potlačene i malene, ima ruke za pridizanje palih. A jedino se tu nalazi sreća naših osobnih dana i hrvatske domovine, rekao je biskup Šaško, te homiliju zaključio riječima: - Remete su zagrebačko i hrvatsko izvorište neba, i Ain Karem i Emaus, u kojemu se zrcali vječnost. Ovamo su dolazili pojedinci, obitelji, nositelji služba i odgovornosti za Crkvu i narod, da bi u Marijinu pogledu ponovno našli izgubljeno nebo i nadu vječnosti - rekao je biskup Šaško na kraju homilije.
Na kraju mise riječ zahvale uputio je dosadašnji upravitelj Remetskog svetišta o. Zlatko Pletikosić.