Autor stihova hrvatske himne "Lijepa naša domovina" Antun Mihanović rodio se 10. lipnja 1796. u Zagrebu, na Harmici, današnjem Jelačićevu trgu, u kući na broju 6. Mihanović se na studiju prava u Beču sprijateljio s Matijom Šporom i Aleksom Praunspergerom i s njima počeo razvijati prve zamisli o hrvatskom narodnom preporodu. U tome su bili Gajevi prethodnici, no za ostvarenje njihovih želja uvjeti još nisu sazreli.

Poslije studija vratio se u Zagreb, a odavde pošao u Veneciju i Padovu. U vojnoj službi izdržao je nekoliko godina, a već 1827. postao je riječki zastupnik na Požunskom saboru. Godine 1836. bio je u Beogradu prvi austrijski konzul. U istom svojstvu službovao je u Solunu, poslije toga u Trapezuntu, Smirni, Carigradu i Bukureštu.

U doba kad je latinski još uvijek bio službeni jezik u Hrvatskoj, Mihanović je sve više počeo cijeniti svoj jezik, pa je zato i napisao brošuru “Reč domovíni od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku”. U tom važnom spisu koji se javio prije Ilirskog preporoda, Mihanović je za hrvatski jezik tražio mjesto koje su nacionalnim jezicima dali drugi narodi. Smatrao je da se narodnim jezikom najbolje može stvarati narodna kultura.

Slava što ju je Mihanović stekao pjesmotvorom “Hrvatska domovina”, odnosno “Lijepa naša domovino”, čini se još većom i zaslužnijom ima li se na umu da je svoje djelo stvorio u vrijeme kad je Hrvatska “ležala u dubokom snu” i kad je Gaj na sve strane tražio među malobrojnim hrvatskim intelektualcima suradnike za svoju “Danicu”. Mihanović je u to doba živio u Rijeci i njegova “Lijepa naša” bila je jedan od prvih priloga Gajevim rodoljubnim nastojanjima.

Pjesma je prvi put objavljena u Danici 14. ožujka 1835., a zbog svojeg prelijepog teksta i velike popularnosti proglašena je hrvatskom himnom. Carski kadet Josip Runjanin uglazbio je u Glini 1846. napjev po predlošku melodije iz Donizettijeve opere Lucia di Lamermoor. Od 60-ih godina 19. stoljeća pjevala se Lijepa naša diljem Hrvatske. Službeno je postala republička himna amandmanom na Ustav 1974., a Ustavom 1990. postala je državna himna Republike Hrvatske. Tada je unesen i dio teksta "sinje more svijetu reci".

Druga polovica života Antuna Mihanovića bila je ispunjena političkom, diplomatskom i znanstvenom djelatnošću, posebice filološkom.

Antun Mihanović je umro u Novim Dvorima kraj Klanjca, 14. studenog 1861. godine. Od originalnih 14 strofa uzete su prva, druga, pretposljednja i posljednja. Ovako danas izgleda tekst pjesme Horvatzka domovina ili Lijepa naša domovino:

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!