Duhovitost i duhovnost su duboko povezane, tvrdi poznati komičar Željko Pervan, na čije tribine koje već četiri godine održava po studentskim centrima i u crkvama, dolaze stotine mladih.

"Ta dva pojma idu skupa i to i je bit svega toga. Korijenski, duh je u oba pojma, a on podrazumijeva upijanje svega oko sebe tako što treba malo dublje zaroniti u sebe. Vi niste rob obavijesti i članaka, nego dublje promišljate stvari prije no što išta osudite, to je jako važno. Prije nego se krenete razračunavati sa svime i svačime, malo ipak razmislite. Važno je imati neku vagu u sebi na koju stavljate pojave, ljude, trendove... i važete ih u odnosu na svoju savjest i to što ste. Dakle, važno je ne zaboraviti prije svega izvagati sebe jer većina zaboravlja da je svaki pojedinac dio svega. Dislocirani cinik je pozicija u kojoj se ne smije biti jer svatko je dio svega", opsežno je pojasnio Pervan u intervjuu za Večernji.hr.

Podsjetio je kako je sve počelo, prije četiri godine kad je s kolegicom Sonjom Šarunić slučajno pozvan na studentsku tribinu u zagrebačkom Trokutu na kojoj su svaki po pola sata iznosili svoje stavove o životu. Od tada, odziv studenata i pozivi samo rastu, tribine se održavaju po fakultetima diljem zemlje, a od travnja, kad je prvi put tribina održana u crkvi u Bjelovaru, i u crkvama.

Njegove tribine među mladima postale su toliko popularne da na njih poput, one nedavne na fakultetu u Osijeku, u dvoranu od 350 mjesta dolazi i po 750 ljudi koji sjede na podu ne bi li čuli što im on ima reći. Uglavnom, mlade potiče na to da se pogledaju u oči i posvete vlastitoj izgradnji i gradnji svojih stavova, razmišljanja i istina, a ne da prihvaćaju istine koje je netko proizveo i nametnuo im. I on je rođen u katoličkoj obitelji, no na zbiljsko prakticiranje vjere potaknulo ga je, kaže, upravo razmišljanje.

"Molitva je moj ritual, i to svakodnevni. Ona mi je nešto kao rezime dana, da podvučem crtu i vidim kakav sam bio. Ona me cijelo vrijeme korigira i daje mi mogućnost da vidim što sam i u odnosu na koga zeznuo. Molitva je moja osobna inventura. Poslije nje se ne osjećam pročišćeno nego spoznato", priznaje Pervan.

No, to što je vjernik, naravno, ne znači da se na svojim tribinama libi govoriti o manama crkve kao organizacije.

"Naravno da se osvrćem na to. Ima stvari koje sablažnjavaju. Znate, ja cijelo vrijeme govorim da je svećenstvo poziv, a ne zanimanje. Ako ga netko shvaća kao zanimanje, onda je bolje da radi u pošti. Nema nikakvog uznošenja, nema obžderavanja janjetinama dok drugi nemaju,... To možda radi manjina, ali kroz malu ključanicu vidi se cijela soba. Dakle, treba poći od sebe, to preporučujem uvijek i svima pa tako i instituciji crkve. Cijelo vrijeme prenose radosnu vijest, a opća atmosfera im i nije baš najveselija. Primjerice, ono što ja nikad ne bih dopustio jest da me se zove uzoritim. Nikome! Tko to dopušta, nije izvagao svoju savjest. To je licemjerno. Crkva mora pripaziti koje ljude prima. Mora pročistiti redove makar ih u njoj ostala trojica.“

To što ga stotine mladih i dalje hrli čuti, objašnjava ovako:

"Mislim da mladima treba optimizma u ovom hororu u kojem kao da nema budućnosti. Čini mi se da sedamdeset posto mladih ne vidi budućnost, a isto toliko starijih ne vidi prošlost. To je hrvatska zbilja. Nema posla, sve propada... a mladi traže područje koje im daje nadu da će preživjeti kao ljudska bića. Mislim da im treba malo svjetla da ne misle kako je bolje da ih nema i da je jedino što im preostaje tužiti roditelje što su ih rodili pa da na sudu uzmu lovu. A, nije sve baš tako."

Izvor (tekst i foto): vecernji.hr