- Naime od Gospe Trsatske 10. svibnja do sv. Bonaventure 15. srpnja, uz pomoć drugih franjevaca uspio sam i ne znajući da će nas tako brzo napustiti, imati ovaj kratki razgovor s našim Dudom – rekao je fra Igor Andrijević.

1. Pater Bonaventura, iznimno mi je drago razgovarati s Vama za naš Vjesnik „Marijin Trsat“. Odmah mi se u sjećanje vraća Zagreb kada sam kao bogoslov 2002. godine često dolazio kod Vas na ispovijed. Zahvalan sam Vam za te dane. Nakon što sam Vas u tekstu iznad predstavio u nekoliko rečenica našim čitateljima, recite nam, pater, kako ste i kako je Vaše zdravlje?

Hvala Bogu, dobro. Tu sam u našem franjevačkom samostanu u Varaždinu već tri godine, a čini mi se da sam samo jednu. Naime, došao sam ovamo 3. lipnja 2014. Svaki dan imamo svetu misu u našoj kapeli na drugom katu. Ujutro, u podne i uvečer imamo zajedničku molitvu. Na ručak me voze u refektorij, a na večeru u kuhinju. Spavam doista sjajno: cijelu noć, od 21h do 7h ujutro i poslije ručka malo. Čitam „do iznemoglosti“, svašta, a osobito za moj duhovni život. Pisati više ne mogu, iako mi ruke u svemu služe, osim u pisanju a moderna pisanja ne poznajem.
 
2. Ovim brojem obilježavamo pedesetu obljetnicu izlaženja Vjesnika našeg Svetišta. Sjećate li se prvog broja „Marijinog Trsata“? Kako je to bilo na početku i kako danas vidite „Marijin Trsat“?

Kako je lijep uvodni naslov prvoga broja: MARIJA PALI SVJETLO VJERE s podnaslovom ZAŠTO OVE STRANICE? A na zadnjoj naš kardinal na Trsatu, kardinal Franjo Šeper. I na dnu: odgovorni urednik p. Antun Ament. Bože moj, 700. godišnjica dolaska Svete kućice, 2017. godine je 650. godišnjica trsatske ikone – Gospe Trsatske. Sve to nam sjaji na najjednostavniji, a privlačiv način kruži evo već pedesetu godinu. Sveti otac Franjo primio je poziv da predsjeda euharistijskom slavlju toga dana, a on je ovlastio kao svoga izaslanika našega zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koji je određen za tu proslavu…

3. Pater, rođeni ste prije 93 godine u našem gradu Rijeci, a ovdje na Trsatu ste imali i svoju mladu Misu. Kakvo značenje ima u Vašem životu naše stoljetno Svetište Majke Božje Trsatske – Svetište sv. nazaretske Obitelji? Također je ove godine obilježena i visoka obljetnica od 650. godina ikone Gospe Trsatske.

Bože moj, kakvo važno pitanje! Pročitajte moj intervju s gospođicom Mirjanom Grce što sam ga dao uoči Velike Gospe godine 2007. za Novi list. Teško ga je danas dobiti, ali tu sam se očitovao pod naslovom TRSAT JE MOJ DRUGI DOM. Evo nekoliko kratkih odgovora na Vaše pitanje! Trsat za mene znači moj drugi dom ili točnije, s mojim domom u selu Krasu jedinstveni moj dom… hrvatski Nazaret s tolikim slavljima svetih misa, uspomena na tisuće ljudi, a sve kao u mom majčinom i Majčinskom domu. TU SAM DOMA!
Dakako, doma s Majkom Isusovom, Majkom milosrđa, s oltarom za svete mise. Doma s cijelom bazilikom… sa svagdanjim životom trsatske braće. I kad sjednem, onako sam, na vrhu Fortice… sa Sušakom gdje sam dvije godine bio ministrant kod časnih sestara. Doma preko Rijeke i Crikvenice koje obgrljuju otok Krk, pa sve dokle mi morem oko seže, doma – sve do raja!

4. Pater Bonaventura, putovali ste mnogo? Jeste li bili u Svetoj Zemlji, Isusovoj domovini?

Da, kao i Vi, ali sasvim drugačije. Tada sam bio zapravo jedini hodočasnik s naših strana, a sve na račun dobrote Kustodije Svete zemlje. Stanovao sam u Jeruzalemu u glavnom samostanu, 10 minuta od Svetoga groba, u cvatućem mjesecu. Obišao sam više-manje sva biblijska mjesta u obje strane 1965. godine. Pola toga vremena pridružio sam se studentima franjevcima i u židovskom djelu pod vodstvom glasovitoga arheologa i vjernika P. Bagattija. Tko bi tada mislio da ću s tolikim osobljem za godinu i pol biti odgovoran za novu hrvatsku Bibliju.
 
5. Pater, 76 godina ste franjevac, ne računajući malo sjemenište i 67 godina svećenik. Što biste s ovako visokim iskustvom istakli kao posebno zahtjevno, a što kao posebno lijepo u Vašoj svećeničkoj službi?

Sve! Ovih smo dana uređivali moju sobu u Zagrebu. Koliki koferi, svaki na svoju stranu… ali ja bih rekao da su mi tolike moje propovijedi ono što mi je bilo najljepše, dakako povezane sa svetom Misom.
 
6. Kako biste ohrabrili one mlade koji razmišljaju o duhovnom pozivu, a što biste savjetovali mladićima i djevojkama koji imaju poziv za život u kršćanskome braku?

Već prema svojim godinama, trebaju uvijek biti u molitvi prema Bogu i Isusovoj Majci Mariji, uz pomoć svetih. Razmišljajući dakako, o svom zdravlju i školovanju. No nadasve, osobito uz pomoć starijega, ali najkasnije do đakonata ili svečanih zavjeta: hoću li kroz cijeli život biti sve više i više darovan Bogu i ljudima s kojima živim. Danas kad je život toliko težak, a u brak se često ulazi bez velika razmišljanja, teško je ukratko dati mišljenje. Jesam li kadra ili kadar i njih dvoje, dakako uz pomoć Božje milosti i tolikih ljudi koji nas okružuju, njegovati ustrajnu ljubav prema svome bračnom drugu te se kroz cijeli život s radošću i odgovornošću darovati svojoj djeci.
 
7. I za kraj – koju biste poruku uputili našim vjernim čitateljima „Marijinog Trsata“, a svakako radujemo se čuti i Vašu misao prigodom blagdana Marijinog uznesenja u nebo – Vele Gospe?

Evo iz predivne molitve Ivana Meštrovića, s prve stranice moje knjige ISUSOVOJ I NAŠOJ MAJCI:            

„Naša je zemlja sačuvala uspomene naše,
  a naša Gospa lozu našu…
  Njoj – čije žile ne uginuše…
  Njoj – njedru i u utrobi
  kojoj Gospod klicu života povjeri…
  … Neka je za sve i na sve vjekove
  hvala i ljubav naša!

Ili:

   Zbog tebe je sva Božja – da i tebe učini Božjim.
      Zbog tebe je sva Kristova – da bude Majka tvoja,
      da i tebe učini malim Kristom.

 
Zahvaljujem Vam, pater, u ime trsatskih franjevaca i svih čitatelja „Marijinog Trsata“.
Iznimno nam je zadovoljstvo i velika čast što ste bili naš sugovornik.
Pater Bonaventura, Bog Vas blagoslovio a nebeska Majka Marija čuvala!
Molite se i za nas i veliko Vam hvala za ovaj razgovor.

Fra Bonaventura Duda, na krštenju Roko, rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine. Rano djetinjstvo proveo je u selu Krasu na otoku Krku, gdje je s pet i pol godina krenuo u pučku školu. Pohađao ju je do 1933. godine, a zatim školovanje nastavlja na Sušaku u građanskoj školi. U to vrijeme ministrirao je kod časnih sestara Sv. Križa i upoznao trsatske franjevce koje je, nakon drugog razreda, zamolio da ga prime u samostan. Primili su ga i 1935. poslali u Varaždin na franjevačku gimnaziju. U novicijat je ušao 14. kolovoza 1941. godine u Varaždinu, jer je Trsat već bio okupiran. Pred Božić se cijeli novicijat odselio u Kloštar Ivanić. Poslije novicijata završili su svoju gimnaziju u Varaždinu, a od 5. listopada 1944. započeo je studij teologije u Zagrebu. Na KBF-u je diplomirao 30. lipnja 1950., a mladu misu je slavio na Trsatu 29. siječnja iste godine.

U Rimu je doktorirao na Antonianumu (1956) i studirao na Papinskom biblijskom institutu, gdje je postigao i biblijski licencijat. Od jeseni 1957. do 1993. predavao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje status redovnog profesora ima od 1969. kao pročelnik Katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta. Više puta bio je prodekan, a od 1982. do 1986. dekan je KBF-a. Predavao je i na različitim institutima, a uz profesorski i predavački rad, često je sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima i objavljivao radove u stručnim časopisima i znanstvenim zbornicima. Paralelno je sedamnaest godina predavao i na Filozofsko-teološkom učilištu Hrvatske franjevačke provincije u Samoboru i na Trsatu.

Godine 1962. s fra Zorislavom Lajošem pokreće »Glas Koncila«. Iste godine objavljuje prijevod talijanskog isusovca, veliku knjigu koja se skraćenim imenom naziva "Evanđelje". Donosi harmonički tekst evanđelja s vrlo malo priloga. Godina 1967. i 1968. posebno je važna ne samo za fra Bonaventuru Dudu i fra Jerka Fućaka, nego i za cijelu Crkvu u Hrvata. Najavljuje se novi prijevod Biblije koju su vrlo brzo nazvali ZAGREBAČKA BIBLIJA, jer je to prvi put da se cijeli posao odvija u Zagrebu. Svi koji su taj posao radili, bili su sa njezinim uspjehom vrlo zadovoljni. Treba ovdje još reći da su od Nadbiskupskog duhovnog stola bili imenovani službeni cenzori dr. Celestin Tomić i dr. Ante Kresina. Detaljnije o tome velikom projektu može se pronaći u knjizi RAZGOVORI I RAZMIŠLJANJA p. Dude koja je izašla u izdanju „Teovizije“. U suradnji s fra Jerkom Fućakom preveo je Novi zavjet (1972), a po nalogu Biskupske konferencije i novi Hrvatski lekcionar (1969), dok je za Časoslov (1972) preveo većinu novih himana.

Autor je velikog broja knjiga – navodimo njegove biblijske i teološke studije, sabrane pod naslovom U svjetlu Božje riječi (2000), te nedjeljna i blagdanska razmišljanja objavljena u tri knjige: Sijač je Sin Čovječji (A), Sjeme je riječ Božja (B) i U plemenitu srcu (C). Svoju obradu nauka i poruke Drugoga vatikanskog sabora izdao je u Koncilskim temama (1992). Ovdje se može pribrojiti i knjižica Nazaretska poruka Marijina Trsata (1991), koju su poslije isticali kao teologiju Trsata.

Treba spomenuti i niz knjižica: Ima li naše redovništvo budućnosti? (s K. Koserom, 1971), Kako vjerovati (1972), Jesmo li sami na putu (1980), Svijeta Razveselitelj (1989), Moj sveti Franjo, Sedam Isusovih riječi na križu, Najkraće o Bibliji, Što je za me Biblija i Savjest i obraćenje u Bibliji (1990),  Aleksa Benigar – kratki životopis i Ljudskost Božića (1995), Razmišljanja uz Evanđelja i Krist i naši svagdani (1996), Isus Krist jučer, danas i uvijeke, Razmišljam o Alojziju Stepincu i Ja Bogu povjerih svoj štap (1998), Rukovet domovinskih tema (1999) te S Isusom u treće tisućljeće (2000). Mnogi su njegovi članci, objavljeni najprije u novinama i časopisima, kasnije sabrani i izdani u obliku knjiga. Godine 2004. p. Bonaventura Duda dobio je znanstvenu nagradu 'Annales Pilar' Instituta društvenih znanosti 'Ivo Pilar'. Nagradu je primio kao jedan od prvaka hrvatske teološke misli, a jedan je od najuglednijih suvremenih crkvenih govornika.

Godine 2008. godine primio je u Osijeku na Evangeličkome teološkom fakultetu Ekumensku povelju za zasluge u biblijskome ekumenizmu o 40. godišnjici izlaska Zagrebačke Biblije, kojoj je s književnikom Jurom Kaštelanom bio glavnim urednikom. Godine 2010. kardinal Josip Bozanić mu je na proslavi 60. obljetnice svećeništva udijelio odlikovanje pape Benedikta XVI. križ „Pro Ecclesia et Pontifice". Godine 2010. tadašnji generalni ministar Reda manje braće fra Jose Rodriguez Carballo predao mu je Medalju 800. obljetnice Reda u znak zahvale u ime sve braće Reda. Godine 2014. za zasluge i postignuća za duhovnost i kulturu dobio je Medalju Grada Zagreba. Godine 2014. dobio je Nagradu Grada Zagreba za životno djelo. Godine 2014. dobio je Nagradu Grada Rijeke za životno djelo.

Duda je čest i tražen sugovornik mnogih radijskih i televizijskih emisija. Sugovornik je i brojnih novinskih intervjua. Snimljen je i film: „Manji brat - fra Bonaventura Duda“. Objavljena je u Zagrebu 2015. godine o njemu doktorska disertacija „U službi evanđelja“. Napisao ju je isusovac o. Antun Volenik. Od str. 276. do str. 324. nalazi se kompletna biografija fra Bonaventure.