Mons. Marin Srakić proslavio srebrni biskupski jubilej
„Čovjek sam i ja koji pofaliti mogu, kao i ostali ljudi, a i pofalio sam više puta. Zato molim Gospodina da mi oprosti moje slabosti, nedorečenosti, moje falinge koje su bile na štetu crkvene zajednice i pojedinih osoba.“
Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit u miru, mons. Marin Srakić, u ponedjeljak 23. ožujka svečanim misnim slavljem proslavio je svoj srebrni biskupski jubilej.
Prije točno 25 godina, 24. ožujka 1990. godine, pod geslom „Nadom i radom“ u đakovačkoj katedrali primio je biskupski red polaganjem ruku i molitvom glavnog zareditelja, danas sluge Božjega kardinala Franje Kuharića.
Uz domaćina, đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đuru Hranića, slavlju je nazočio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D'Errico, kardinal mons. Josip Bozanić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, gotovo svi biskupi HBK, biskupi biskupskih konferencija susjednih zemalja, brojni svećenici, redovnici i redovnice, predstavnici kršćanskih crkava i drugih vjerskih zajednica, predstavnici političkih vlasti županija i gradova, gospodarstvenici i brojni drugi predstavnici znanstvenih i kulturnih institucija, obitelj nadbiskupa Marina, brojni vjernici i hodočasnici.
Prigodnu homiliju uputio je kardinal Josip Bozanić, koji je prije 25 godina bio jedan od biskupa na biskupskom ređenju mons. Srakića.
Nadbiskupa Marina propovjednik je nazvao promicateljem i provoditeljem duha i dokumenata Drugoga vatikanskog koncila, odakle je niknula i Druga biskupijska sinoda đakovačka i srijemska. „Sinoda je omogućila da bude otkriveno lice ove Crkve i ujedno usmjerila budući hod ove partikularne Crkve“, rekao je nadbiskup.
Spomenuo je i druga nadbiskupova velika ostvarenja: uspostavu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, izgradnju Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice i Arhiva, uređivanje Biskupskoga vikarijata u Osijeku, obnovu Nadbiskupskoga doma i Bogoslovnoga sjemeništa, trajnu skrb za katedralu, obnovu i izgradnju ratom stradalih župa, uzdignuće Biskupije sa sjedištem u Đakovu na razinu nadbiskupije i metropolitanskog sjedišta nove Đakovačko-osječke crkvene pokrajine…
„Poznato nam je koliko je razboritosti i pozornosti prema čovjeku utkano u pokušaje biskupa Marina da u vremenima mržnje ne prestane govoriti kršćansko dostojanstvo. Činio je to molitvom, ali i ekumenskim susretima“, podsjetio je nadbiskup dodajući: „Bio je pastir koji okuplja raspršene, njeguje ranjene, liječi bolesne i staje u obranu pred vukovima. Dovoljno je reći da je to pastir koji je morao gledati u svojoj biskupiji razaranje Vukovara… Suočen s time, taj je pastir djelovao vođen ljubavlju i sam osjećajući da to nije snaga koja dolazi od njega.“
Obraćajući se na kraju nadbiskupu Srakiću, kardinal Bozanić je rekao: „Tvojemu biskupskom geslu danas slobodno možemo dodati i treću riječ: Spe, labore et amore! Nadom, radom i ljubavlju! Nakon dvadeset i pet godina biskupstva ljubav se očitovala kao razumljiva poveznica koja drži živom nadu i plodnim rad. Time su se u zajedništvu iznova našle: vjera, nada i ljubav, okosnice svakoga kršćanskog poziva, a naročito biskupskoga. Hvala Ti što si to bio i ostao“
Na kraju misnog slavlja pozdravni govor nadbiskupu Marinu uputio je nuncij D'Errico, koji je rekao kako je svečara upoznao za vrijeme službe apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini, kada je na njega ostavila dojam mudrost njegovih interventa, čvrstoća ljudske i kršćanske formacije, kolegijalni duh koji je uspijevao promicati među biskupima dviju zemalja. „Kada sam prije tri godine bio imenovan za Apostolskog nuncija u Hrvatskoj, našao sam u njemu dragocjen oslonac jer osim što je bio đakovačko-osječki nadbiskup, bio je i predsjednik Biskupske konferencije", rekao je mons. D'Errico, kojemu je prvi pastoralni posjet bio upravo u Đakovu.
„Zahvaljujem Vam, dakle, dragi preuzvišeni nadbiskupe Srakiću, u ime Svetoga Oca i Poglavara Svete Stolice, za primjer koji ste nam dali i nastavljate davati. Želimo Vam dug život i zdravlje; i osobito Vas pratimo snažnim molitvama, puni povjerenja da će Vječni Gospodar života i povijesti nastaviti na Vas izlijevati obilje blagoslova i milosti", rekao je nuncij D'Errico.
Nuncij D'Errico potom je pročitao čestitku s posebnim blagoslovom koju je mons. Srakiću uputio papa Franjo:
Časnom bratu - Marinu Srakiću, đakovačko-osječkom nadbiskupu metropoliti u miru, koji slavi dvadeset i petu godinu od primljena biskupskog ređenja, spominjući se njegova domišljata i plodnog pastoralno služenja, kao i vrijednoga djela što ga je ostvario kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, od srca čestitamo na tako sretnome životnom događaju te mu s radošću podjeljujemo apostolski blagoslov, kao navještaj nebeskih darova i znak bratske ljubavi, tražeći da moli za Nas i za Našu petrovsku službu. FRANJO
Pozdravni govori uputio je i mons. Želimir Puljić prisjetivši se biskupskog ređenja prije 25 godina, koje se odvijalo u vremenu osobitih nadanja i iščekivanja jer se poslije totalitarnog sustava komunizma nazirao dolazak slobode i demokracije.
Vrhbosanski nadbiskup Kardinal Vinko Puljić u svom je pozdravu podsjetio na dugu vezu đakovačko-osječke nadbiskupije i Bosne i Hercegovine, posebno Vrhbosanske nadbiskupije: „Hvala Vama i ovoj mjesnoj Crkvi koja je pokazala veliku solidarnost za vrijeme rata, ali i poslije njega. Posebno ste pokazali solidarnost kada smo liječili rane, gradili i obnavljali, vi ste bili tada blizu…“
Pozdravljajući okupljene episkop osječko-poljski i baranjski Lukijan je istaknuo srdačne susrete s nadbiskupom koji su bili okončani „srdačnim, iskrenim i bratskim zagrljajem, što je na prisutni narod ostavilo snažan i pozitivan dojam“.
U ime čitave Đakovačko-osječke nadbiskupije čestitku mons. Srakiću uputio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit mons. Đuro Hranić. Istaknuo je marijansku dimenziju u životu mons. Srakića, podsjetivši među ostalim kako je svečar biskupom imenovan na svoj imendan 1990. godine, da nosi ime BDM kojoj se kroz cijeli život utječe kao svojoj majci, moleći njezinu majčinsku zaštitu i pomoć i prepoznaje se njezinim sinom.
Kao uspomenu i znak zahvalnosti, nadbiskup Hranić svome je predšasniku uručio prigodan poklon – cvijeće i umjetničku sliku s likom Bogorodice.
Na samom kraju misnog slavlja riječi zahvale uputio je slavljenik, mons. Marin Srakić. „U zadnje me vrijeme najviše pitaju: Kada sad promatrate svoj život i rad, biste li drugačije postupili? To se razumije. Poslanica Hebrejima o Velikom svećeniku veli od ljudi je uzet za ljude postavljen. Ja sam od ljudi uzet i za ljude postavljen. Zajedno s jednim svojim predšasnikom priznajem: Čovjek sam i ja koji pofaliti mogu, kao i ostali ljudi, a i pofalio sam više puta. Zato molim Gospodina da mi oprosti moje slabosti, nedorečenosti, moje falinge koje su bile na štetu crkvene zajednice i pojedinih osoba. Ali, mogu iskreno reći da to nije bilo učinjeno zlonamjerno. Svima sam želio dobro, sve sam cijenio, ali tu želju nisam znao svaki puta realizirati“, rekao je pred okupljenima mons. Srakić te izrazio zahvalnost papi Franji koji ga je umirovio te svima onima koji su uložili trud u organizaciju ove proslave.
U znak zahvalnosti za izricanje Božje riječi, svečar je kardinalu Bozaniću uručio prigodan poklon – portret biskupa Strossmayera.
Pozdravljajući okupljene vjernike nadbiskup Marin je zaključio riječima: „Kao što veli papa Benedikt XVI. - došla je zadnja etapa moga života. Ja vas molim da me podržite svojim molitvama u toj zadnjoj etapi, da doista budem na dobro Crkvi i da moj život bude na slavu Božju. Hvala vam!“