1. Uloga kurije u Vatikanu

Papa Franjo započeo je reformu Crkve u institucionalnom smislu, promijenio je vodeće ljude na čelu mnogih kongregacija, ustanovio Vijeće kardinala koje ga savjetuje, učinio reda u Vatikanskoj banci. Kako Vi iz hrvatske perspektive gledate na sve to što je započeo papa Franjo u Vatikanu, upitala je Jančić.

„Gledamo s udivljenjem jer znamo u kojim je on godinama. Gledamo s naklonošću jer vidimo da zaista želi reformu Crkvi i željeli bismo mu pomoći u tom kontekstu i pogledu. Nije lako, institucija po svojoj strukturi uvijek okoštava, na neki način često stavi sebe u središte. A on je odmah na početku svog nastupa upotrijebio vrlo važnu riječ, koja se možda čak nije ni previše tumačila: „Crkva ne može biti autoreferencijalna“. To znači, ne može biti usredotočena na sebe, Crkva nije u ovom svijetu radi same sebe. I to je njegova zaista velika snaga i velika nakana. Mi smo Crkva ne za sebe nego za svijet, i u tom kontekstu on kaže - Idite. I drugo vrlo pozitivno je da ne bismo Isusa zatvorili u naše prostore. Papa kaže: „Isus je nekad u poteškoćama da izađe iz naše institucije“. Ne, Isus nije za nas, On je došao za ljude, i moramo Ga ponuditi cijelom svijetu, moramo poći na periferije, moramo ga donijeti ljudima, moramo ga pokazati, svojim životima opravdati i svjedočiti. U tom kontekstu, Franjo radi velike stvari, neka mu Bog da snage.

I to što je imenovao kardinale, to je prvenstveno radi Rimske kurije jer je, kako su mediji pisali, na kongregacijama prije izbora pape bilo dosta intervenata i kritika da se Rimska kurija treba reformirati, baš radi toga što je on unio tu riječ 'autoreferencijalna'. Nije Rimska kurija sama sebi svrhom. Rimska kurija je na pomoć. Kad jedan biskup ima problema, ona mora priskočiti u pomoć, ona mora dati smjernice, pomoć. U tom kontekstu, ta reforma ide za tim da Crkvu učini vjerodostojnom, da se organizira tako da bude na pomoć.

2. Teme jesenskog zasjedanja HBK

Osim općenitih tema uvijek prisutnih na zasjedanju, poput kako Božju Riječ naviještati u katehezi, kako funkcionira kateheza, bit će riječi i o školama, „jer svećenik, kako je Papa rekao, nije tu da misli samo na sebe, nego je nazočan u društvu“ kaže mons. Puljić. Ističe da je važan stav i odnos Crkve prema društvu, osobito u svjetlu teme 'Europa između laicizma i laičnosti'. „To je i za Crkvu u Hrvatskoj vrlo važno i aktualno jer Crkva se zauzima za zdravu laičnost i ona se bori da bude slobodna Crkva u slobodnom društvu. A ovaj laicizam ima još filozofiju Francuske revolucije koja je nažalost Crkvu smatrala kao višak u društvu koji treba ukloniti, kao što je to smatrala i komunistička ideologija. Crkva se bori da u ovom svijetu bude suradnik, sugovornik, a ne suparnik - u tom kontekstu će biti riječi na zasjedanju HBK“.

3. Status Zadarske nadbiskupije kao metropolije

„Moj je predšasnik tu puno učinio, puno poduzeo, nije se nažalost ostvarilo. Ne bih rekao da smo bez nade. Ja nisam nešto osobno konkretno poduzimao u tom pogledu, jer ne zavisi samo od Zadarske nadbiskupije. Zavisi i od drugih elemenata koji su važni. Zadar ima svoju povijest, bio je metropolija. Kad se odlučivalo između Splita i Zadra, Split je imao prednost i tako je prosuđeno. Zadru ništa ne nedostaje, Zadar je u normalnim okvirima Crkve u Hrvata, samo nema taj titul. Ostaje nadbiskupija i nije jedina u svijetu koja je na taj način riješena i direktno podložna Svetoj Stolici. Ona je sastavni dio hrvatskog korpusa.

4. Misne intencije – trgovanje?

Na misao mons. Puljića da je Crkva tu da daje Božje milosti, slušateljica je rekla: „Prvo, oni ništa ne daju, nego naplaćuju od obreda krštenja, vjenčanja, sahrana. Želim pitati po kojoj Božjoj poslanici, po kojem Evanđelju su se uvele utorkom i petkom skupne mise. Nikad ih nema ispod deset, svaka obitelj plati po pedeset kuna, misa traje pola sata. To je najmanje petsto kuna, jer zna ih biti i po 15-20 tih dana. E, pa mislim da je to trgovanje Kristom“.

"To je pitanje taksa u Crkvi i skupnih misa. Takse, pa i takse za služenje svete mise, su simbolična pomoć, i ona nikada nije za svećenika osobno nego za opće potrebe crkve ili župnika koji vodi župu", kaže mons. Puljić. Župnik ima crkvu, kuću, ima potrebe u crkvi i župnoj kući. Odnekud mora živjeti. Te su takse samo pomoć da se te stvari nadoknade, da crkva ima za grijanje, ako ima grijanje, da ima svjetlo, da je čista, obnovljena. Te takse nisu zamišljene da idu osobno svećeniku, nego kao pomoć općem dobru kojem on služi svojom službom“ kaže mons. Puljić i ističe:

„Skupne mise su uzus koji je Crkva omogućila jer su vjernici željni da se misa služi, a u godini je 365 dana. Zamislite župu s tri do pet tisuća vjernika i svi žele da se misa rekne. Onda je Crkva izašla u susret rješavanju koji ne ide, kako je gospođa shvatila, u džep svećenika, nego je izašla u susret da se u određenim razmacima da mogućnost skupnih misa. Ljudi koji dođu mogu i čak ne moraju ništa platiti. Od onoga što oni skupe za tu misu, svećenik može uzeti sebi samo jednu intenciju, ono drugo ide za opće dobro. Može biti za stipendiranje, za pomoć siromašnima, za obnovu crkve. To je vrlo korektno i sve transparentno. Zato gospođi poručujem da tu nema nikakvih manipulacija da svećenik sebe bogati. Dakle, on može sebi uzeti samo jednu nakanu, pedeset kuna, a sve ostalo ide u svrhe koje biskup odredi“ ističe mons. Puljić.

5. O ocjenjivanju vjeronauka

Slušatelj je upitao može li ocjenjivanje vjeronauka četvorkom kod djeteta, a ide redovito na misu i svetu pričest, redovito pohađa vjeronauk u crkvi i školi, dovesti do osipanja vjernika već u maloj dobi? I zašto dolazi do osipanja novca u nekoj biskupiji koji se neće vratiti i biti upotrijebljen za plemenito što je bio namijenjen.

"Glede vjeronauka, postoji procjep. Vjeronauk je predmet kao i ostali predmeti i treba ga vrednovati. Ne slažem se da treba davati samo petice, ipak treba davati i neki poticaj đacima. Isto tako nisam za to da se daju ocjene da se ljudi osipaju, sve zavisi od katehete. Kateheta prenosi, oduševljava, daje mogućnost da djeca zavole vjeronauk ili da ga ne zavole, i preko vjeronuka da zavole Crkvu. Ali neće ga zavoljeti samo dobrim ocjenama, poklanjanjem ocjena“ kaže nadbiskup Puljić.

Glede novčanih transakcija, spomenuo je slučaj Mariborske biskupije koja je išla u neke akcije u kojima nije bilo dovoljno opreza. „Živimo u kapitalističkom sustavu u kojem principi i moral nisu u prvom planu, nego interes i profit. Stoga, kad se ide u takve akcije, onda nam zaista treba trostruka opreznost da se ne zaletimo jer ne raspolažemo svojim, nego novcem naših vjernika koji su krvavo zaradili i uložili“, zaključuje predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić.