Mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, podijelio je svoje iskustvo proslave Velikog četvrtka pod ovim okolnostima u kojima nije mogao biti sa svojim svećenicima, onako kako je navikao. 

- Bio je to jedan nezapamćeni Veliki četvrtak. Posveta ulja se može prebaciti na drugi termin, ne mora biti nužno vezana za današnji dan. Tako smo mi odlučili odgoditi ta slavlja za vrijeme kada će biti moguće slaviti ovu Misu u prisustvu svih svećenika. Imat ćemo jednu veliku svetu Misu, jedan veliki 'Te deum' kada ćemo posvetiti ulja i obnoviti svećenička obećanja. To je na najdoslovniji način ostvareno zajedništvo svećenika jedne biskupije, dakle zajednički obnavljamo svećenička obećanja. U posveti ulja sudjeluju svi nazočni svećenici. Svi podižu ruke, svi dijele zajedno sa svojim biskupom blagoslov nad uljem. Onda se poslije te Mise dijele ulja i svaki svećenik odnosi u svoju župu. Rekao bih da je to jedna fizička povezanost svih svećenika i obitelji jedne mjesne crkve – kazao je biskup Rogić. 

Biskup Rogić ističe kako se kroz obnovu svećeničkih obećanja želi svećenike potaknuti na ustrajnost. 

- Obnavljamo ono što smo obećali Bogu, obećali pred crkvom, da ćemo biti njegovi službenici, da ćemo biti otvoreni kanal za njegovo djelovanje. To ćemo uspjeti onoliko koliko budemo manje svoji, a više njegovi. A onda molimo i za nova duhovna zvanja. Preporučamo vjernicima da mole za svoje svećenike, za ustrajnost i za nova duhovna zvanja. – rekao je šibenski biskup.
 

Biskup se osvrnuo i na predstojeću proslavu vazmenog trodnevlja. 

- Ovo će biti posebno vazmeno trodnevlje. Danas je započelo Misom Večere Gospodnje i Getsemanskom urom, koju smo zahvaljujući Laudato televiziji mogli pratiti, doslovce na mjestu gdje je Isus molio u svojoj tjeskobi da ga Otac izbavi i da bude njegova volja. Dirnulo me posebno jer smo prije godinu kao biskupija hodočastili upravo na to mjesto. A sutra je Veliki Petak. Krist nas sa križa poučava. U tom jednostavnom znaku križa. Te okomite i horizontalne grede, ja to zovem po jednom pjesniku 'jedra duše'. Tu je i naš odnos prema Bogu i jednih prema drugima. Krist je sebe dao prikovati da bi njegov zagrljaj ostao zauvijek otvoren. Onda prolazimo kroz tjeskobu Isusovu u grobu, njegove odsutnosti, one vanjske slike prikazuju kao da je sve gotovo, da je poražen, da je završena njegova priča. Sve do onog Uskrsnog jutra kada će svi biti iznenađeni i kada će uskrsni 'Aleluja' sve što je bilo baciti u drugi plan. Evo tako nekako proživljavam ove dane, ovu katehezu Božju koronavirusa, da sve može stati, da nikakvi naši planovi nisu važni, da sve može biti drugačije nego što smo si mi zamišljali i i da sve traži jedno debelo preispitivanje. Tako da kada sve ovo prođe trebamo Bogu reći hvala i jedno veliko 'Aleluja' kako bismo iz ovog izašli kao bolji ljudi i istinski kršćani – zaključio je biskup Rogić.