Na čelu Državnog tajništva nalazi se kardinal državni tajnik, najbliži suradnik Svetog Oca. Kardinal državni tajnik smatra se najvišim dužnosnikom diplomatske i političke aktivnosti Svete Stolice.

 

Početci Državnog tajništva sežu od kraja XV. stoljeća kada je ustanovljena Secretaria Apostolica (Apostolsko tajništvo) s 24 apostolska tajnika. Ta se drevna institucija Rimske kurije kroz povijest monogostruko razvijala poprimajući sve veću važnost u podršci rimskim prvosvećenicima u njihovom poslanju.

 

Nakon Drugog vatikanskog sabora, sukladno želji saborskih otaca, blaženi Pavao VI., papa pristupio je reformi Državnog tajništva. Sadašnji oblik Državno tajništvo dobiva za vrijeme pontifikata svetog Ivana Pavla II., pape koji je apostolskom konstitucijom Pastor bonus 28. lipnja 1988. godine o reformi Rimske kurije donio kanonske odredbe vezane uz njezinu reorganizaciju.

 

Sukladno tomu, Državno tajništvo Svete Stolice podijeljeno je na dva odsjeka: Odsjek za opće poslove i Odsjek za odnose s državama. Odsjek za opće poslove zadužen je za pomoć i podršku Svetom Ocu u odnosu prema sveopćoj Crkvi i drugim dikasterijima Rimske kurije, dok je zadaća Odsjeka za odnose s državama briga za pitanja vezana uz odnose Svete Stolice i civilnih vlasti. Na čelu Odsjeka za opće poslove nalazi se Zamjenik za opće poslove, dok se na čelu Odsjeka za odnose s državama nalazi Tajnik za odnose s državama. U Državnom tajništvu djeluje i Ured za protokol zadužen za diplomatski zbor akreditiran u Svetoj Stolici.