Bože moj! Uzalud nam trud ako Tvoji koraci nisu moji koraci, ako s tobom ne sijem. Uzalud sijem, ako tvoja ruka ne sije s mojom rukom. Nije lako uskočiti u nešto duhovno. Prisutne su brige, zvoni telefon... Nije lako skočiti iz jednog područja u drugo. Kad ideš kuhati, moraš pripremiti namirnice, upaliti štednjak... Nije svejedno, skakati iz jednog posla u drugi, a kamoli iz jednog duhovnog stanja u drugo. Zato Duh Sveti treba raspoložiti srca. Neću vam otkriti ništa novo. Samo može biti izrečeno, a vaše srce toliko pripravljeno, da ta riječ odjedanput zasja u tvome srcu i duši. U tvom životu. Ništa novo – samo s Duhom oživljeno.

Vaša vas molitva mora mijenjati!

Mnogi mole dugo vremena, a nekad je osjećaj kao da je suho, da smo pred zidom. Život nosi svoje, kao što prašina pada na namještaj. Valja živjeti! Valja se odupirati svakodnevnim stvarnostima. Nisu svi oko nas dovoljno svjesni. Ranjavaju nas ljudi i ne htijući. Ranjavamo i mi druge i ne htijući to činiti. Biti roditelj, mladić, djevojka, pred brakom – to su izazovi. Stres je veliki. Hoće li se dobiti otkaz? To čovjek nosi u sebi. Želio bih da osjetite radost života, skinute terete. Učimo moliti, meditirati, kontemplirati. Ljudi kažu 'Molim cijeli život, idem u crkvu. Ali nema promjene'. Boga svatko ima pravo moliti na svoj način. Postoji liturgijska molitva, časoslova, adoracije, marijanska. Ako moliš, molitva te mora mijenjati. Molitva iznutra mora mijenjati osobu. Čovjek se iznutra mora osjećati s većom snagom, zadovoljniji, ispunjeniji. Molitva iznutra daje odgovor kako reagirati na svakodnevne, uobičajene životne korake. Da ti u dilemama pokaže što je bolje, koji put odabrati, kako prepoznati. To je razlikovanje duhova. Bilo koja vrsta molitve treba dati utjehu, snagu, svjetlo na putu. Inače nije ispravna molitva, ili način na koji moliš.

Drugo: ispravno je u molitvi očekivati i osjećaj Božje blizine. Posebni zahvat Boga u svojoj duši. Ti trenuci ne moraju biti svakodnevni, ali ih ljudi osjete. Za njima ne treba čeznuti, jer bi se navezivali na posebne osjećaje u duši. Ali, kad dođu, neka dođu. Ne se prestrašiti posebnih Božjih milosti koje dolaze kroz molitvu. Treće: suhoća – nije beznačajna. Ona dođe i ode. Ako se nekoj duši dogodi suhoća duže vrijeme, Bog s tom dušom nešto posebno planira. Postoje tri vrste molitve: klasični molitveni obrazac, drugi, dublji stadij je razmatranje ili meditacija. Tu je zbrka kod ljudi, pod utjecajem istočnjaka koji promiču tehnike disanja, jogu. Treći, najdublji stupanj je kontemplacija.

Kad ljubav postane navika

Mnogi ljudi idu na misu zbog navike. Vole li ti ljudi zaista Isusa? Zamislite da vama netko kaže da vas voli zbog navike. Ili, zamisli ženo da ti muž kaže: Draga moja ženo, lijepa si, krasna, super, ali ja tebe volim zbog tradicije. Ili, ja tebe volim jer su me tako odgojili, da te tako volim. Ili, zato jer je Veliki petak, pa ću te voljeti kako te cijelo mjesto voli. Tako smo se usudili Boga voljeti. Tko bi htio biti voljen iz navike? Htio bi osjetiti ljubav konkretne osobe, tu i sad. Kako bi bilo da muž kaže ženi: 'Jučer sam ste volio, sad ne'. Tako mi činimo Bogu. Ljudi traže da im netko ispuni srce. Tko da im pokaže kako ispuniti srce? Može li se djevojku polovično voljeti; može li se život polovično živjeti? Ako je Bog vrhunac mog života, pođimo od njega. Polovičnost življenja dovodi do frustracije, nezadovljstva, neispunjenosti. Od silne želje da budemo sretni, da nam srca budu ispunjena, to pokušavamo ispuniti, nadomjestiti surogatima: novcem, karijerom, seksom, alkoholom, drogom, kockom. Internetom - otvorile su se ustanove za liječenje od ovisnosti od Interneta. Ljudi ne žele živjeti prazni život. Želim da vaše srce shvati i ispuni mistika, hrana od milosti koje pruža Katolička Crkva. Svi žele da mu duša bude zadovoljna. Žele utjehu, mir. Oko nas su ljudi bez srca. Ljudi imaju pumpu koja tjera krv, ali imaju prazninu. Ako dođu na poziciju, zapljusne ih veličina, oholost. Ali Bog čeka, kuca na vrata srca.

Bog hoće na oltar tvoga srca

Neka vaša molitva ne bude daleko od srca. Da muž i žena intimu rutinski obave? Ili profesor u školi, svećenik za oltarom misu? Ima li plodova od tako življene stvarnosti? Koliko puta se bezvoljno dođe na posao. Nije uvijek u životu sve lagano. Život je konkretna odgovornost. Nekad je teško. Ali, izgubila se svijest, razlog zbog čega nešto radimo. Supružnici vode ljubav bez ljubavi. Služi se misa bez ljubavi. Sagledajmo koliko je život iskren, autentičan. A koliko je ponavljanje, serijska proizvodnja. To ide već od čina križanja. Čovjek je trojstven. Ima tijelo, psihu i duh. To troje je u simbiozi. Čovjek je stvoren na sliku Božju – Otac, Sin i Duh Sveti. Naglašavaju se parcijalni elementi osobnosti. Onaj tko naglašava razum je racionalist. Ratio im je bog. Netko naglašava tjelesni aspekt. To je hedonizam: samo ugoda, imati, uživati. To je velika praznina u srcu. Neki naglašavaju duhovno. To je mogućnost za fanatizam. Koliki hodočaste, idu u crkvu, a tko kući brine o mužu, djeci?

Ime Isus je moć

Ništa ne postoji, a da ne postoji u imenu Isusovom, u imenu Božjem. Čovjek treba biti svjestan moći koja je na ustima. Ustima prizivamo ime Boga koji nas je stvorio, otkupio, koji je stvorio prostor i vrijeme. Je li tko bio zaljubljen u životu? Sjeti se kako radiš nešto, i misliš na osobu koju voliš, sve u tebi zatitra, zaigra. Ne može se ime te osobe izgovoriti, jer te trese od miline. A kako izgovaramo ime Božje? U nekim religijama je zabranjeno izgovarati ime Božje zbog veličine svetosti tog imena. Bog je Mojsiju na brdu Sinaj, na pitanje 'Tko si ti', rekao: 'Ja sam onaj koji jesam'. Znači, moje ime je sveto. Ne izgovarajmo površno ime Isusovo. Budite odgovorni jedni za druge, da dostojanstveno nosimo živote jednih drugih. Molite jedni za druge. U molitvi se dobivaju darovi Duha. Budi svjestan svoga tijela, veličine imena Boga koga izgovaraš i toga da to činimo svi zajedno. Svi smo povezani.

Kad se govori o darovima Duha, na prvo mjesto treba staviti ljubav. Sve molitve vode da se tvoj život stopi u ljubavi – zapravo, s križem. Tada smo jedno s Bogom. Ako voliš, onda ti je stalo, onda te boli. Ljudi se boje voljeti. Bježe od stvarne duhovnosti, jer se boje da ih to previše obuzme. Da neće biti svoji. Ali, nemaju sebe. Tek tako mogu biti do kraja svoji. Mnogi uvjetuju ljubav svojim potrebama. Ljudi su sve institucionalizirali, stavili u kalupe, šablone. Ne spašava nas zakon nego djela ljubavi, milosrđa. To i papa Franjo ističe. Umnažanje zakona pokazuje slabost, jer nema fundament u ljubavi. Ljudi su sve stavili u slovo zakona. A zakoni se mijenjaju iz dana u dan. Nedostaje žara. Onima koji srcem žele naprijed, nije lako. S Isusom nema kalkulacije. Oni velikim srcem ostali su pod križem. Bože, hvala ako mogu nešto pretrpjeti radi tvoga imena.