Proglašenje župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori marijanskim svetištem Sisačke biskupije svečano je proslavljeno u ovoj crkvi, na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza, misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom vlč. Paškom Glasnovićem i brojnim svećenicima.

Ovo novo marijansko svetište Sisačke biskupije od davnina proštenište je ovoga kraja Hrvatske, a utemeljenjem Sisačke biskupije 2009. godine hodočasnička okupljanja u Gori, posebno na Veliku Gospu, postala su dragocjena duhovna sastavnica izgradnje i rasta nove mjesne Crkve. I premda je župna crkva u Gori bila srušena 1991., ponovno je podignuta molitvama, ljubavlju i zalaganjem mnogih i okuplja mnoštvo vjernika.

U dekretu koji je na početku misnog slavlja pred više tisuća hodočasnika iz Sisačke i susjednih biskupija pročitao mons. Cvitkušić, te čijim je čitanjem ova crkva postala svetište između ostalog stoji i kako: „Progoni i rastjerivanja, koja su se događala stoljećima na ovom području, nisu mogli spriječiti  da vjernici na tom mjestu budu „jednodušno postojani u molitvi s Marijom, Majkom Isusovom, i braćom njegovom“ (Dj 1,14), i da snagom Duha Svetoga u zajedništvu s biskupima i svećenicima posvjedoče živu Isusovu Crkvu u hrvatskom narodu“.

U homiliji biskup je podsjetio na brojne probleme koji prate izgradnju ove crkve, između ostalog nerazumijevanje državnih vlasti, Ministarstva kulture i Ministarstva regionalnog razvoja koji nisu u gradnji pratili Biskupiju, po onome što su bili dužni po ugovorima.  Podsjetivši i kako je crkva u Gori prioritet, biskup se zahvalio svim vjernicima čitave Biskupije što su se odazvali akciji „Gradimo zajedno crkvu u Gori“, te poručio kako na kraju kad bude crkva dovršena, moći ćemo reći kako je ovu crkvu podigla samo ljubav prema Bogu i Gospi. „Ovdje je vjernički puk stoljećima crpio snagu za svoje životne borbe, ovamo su dolazili i mladi i stari, i zdravi i bolesni, i ugledni i obični mali ljudi tražeći Gospin zagovor i pomoć u svojim potrebama. Ovdje su naši stari nalazili utjehu i snagu da izdrže kad je bilo teško, a često je to bilo, kao što je to i danas“, dodao je biskup.

Govoreći o nazivima Marije koja ona nosi u pojedinim svetištima, a koji ju karakteriziraju, biskup je rekao kako gorskom svetištu i Mariji pristaje drugi dio stiha Jeronima Kornera zapisanog na ploči, s vanjske strane bistričke bazilike. „Premda na Mariji Bistrici nema službenog naziva, Mariju je pjesnik, nazvao: DUŠA DUŠE HRAVATSKE. Mislim da taj naziv veoma odgovara Mariji u nacionalnim bistričkom svetištu, u koje ćemo i mi uskoro, za dva dana hodočastiti kao Biskupija. No drugi dio stiha istog pjesnika, čini mi se, savršeno pristaje baš našem gorskom svetištu i Mariji koju ovdje štuje naš narod, a kroz povijest ovdje se uvijek stradavalo, uvijek se vapilo za Marijinim zagovorom jer su ratovi pustošili i ove krajeve i uništavali naše ljude. Taj drugi dio stila kaže: ISUSOVA MATI, SUNCE NAŠIH STRADANJA, NE PRESTANI NAM SJATI!“ , rekao je biskup i pojasnio kako baš iz tog razloga pod novopostavljenim križem ispred gorske crkve, pod kojim stoji Marija, stoji natpis: „Majko Božja Gorska, Isusova mati, sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati.“

U nastavku govoreći o Božjoj riječi, biskup je između ostalog rekao i kako je u Knjizi Otkrivenja Marija prikazana u slici žene koja je na nebu, zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. "Ova slika govori o vrijednosti žene, o proslavi i Božjem priznanju koje trebaju imati sve žene i svi muškarci, jer su djeca Božja i jer ih Bog voli i želi da budu s njim u nebeskoj proslavi. Sunce, mjesec i zvijezde na toj slici pokazuju se kao izvrstan ures koji Mariju resi, ali koji je poziv i svima nama da živimo – premda na zemlji – nebeskim tj. božanskim životom. Pitamo se, kako je to moguće? Marija nam rađa Dijete, sina i daje nam ga, usprkos Zmaju koji ga vreba proždrijeti. Nije li i danas mnogo zmajeva i prijetnji, velikih nevolja za majke koje žele roditi djecu, podariti ih svojoj obitelji, Crkvi i svojoj domovini? Kao da su se svi zmajevi svijeta urotili protiv naše domovine Hrvatske, željni da proždru našu djecu, da nestane ovog našeg hrvatskog naroda“, rekao je biskup te upozorio: „Pogledajte samo ušli smo u Europsku uniju – pod zastavu koja ima na sebi upravo ovih 12 zvijezda iz današnjeg čitanja Knjige Otkrivenja, zvijezda koje označuju Mariju i njezinu nebesku proslavu, a naši državni predstavnici ne mogu preko usta prevaliti ni ime našega naroda, pa nam tepaju samo: dragi građani i građanke! Kako to da u Njemačkoj žive Nijemci, u Francuskoj Francuzi, samo u Hrvatskoj nema Hrvata nego neki anacionalni građani? Ali nije toliko zlo ni to što nas vode takvi vođe, koliko to što smo kao narod svi u nekoj letargiji, kao da izgubismo vjeru i želju da se borimo protiv zmajeva ovoga svijeta! A kako? Rađanjem i odgojem djece, novim potomstvom i njegovim odgojem prema Božjim zapovijedima. Ako od toga odustane naš narod, sigurno će propasti, ako napusti radost života, ako se uljulja u praznu vjeru da ništa ne može i da nikad neće i ne može biti bolje, ako drugim riječima izgubi vjeru, sigurno srlja u propast, bez obzira na vođe ove ili one, bez obzira na europske i ine unije u kojima živimo. Braćo i sestre, vjernici, ne bojmo se biti Hrvati i ljubiti svoju domovinu Hrvatsku i izgrađivati ju!"

Na kraju biskup je još poručio: „Povjerovati nije lako, osobito kad nam sve u ovom svijetu govori suprotno. Pa ipak, upravo je to karakteristika velikih i Božjih ljudi, kao što je bila Marija i toliki sveci kako u čitavoj Crkvi, tako i u našem narodu, što su oni znali vjerovati i kad je sve govorilo da to nema smisla. Nadati se protiv svake nade, to neka bude i naš trajni stav, nadahnut na primjeru Marije. Ona jest Majka boli, ali i Sunce naših stradanja, ona obasjava nas i naše putove Kristom Gospodinom koji je pobijedio i smrt i grijeh, i uskrsnuo te u svoju nebesku slavu vodi i nju, svoju Majku, i sve nas koji se njoj utječemo da bismo i mi ostvarili u svom životu Božja djela. Majko Božja Gorska, Isusova Mati, Sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati“.

Misnom slavlju prethodio je blagoslov postavljenog Kristova križa s Marijom u dvorištu Svetišta, rad akad. kipara Tomislava Kršnjavija.