Kroz tjedan dana bogoslovi su promišljali o pozivu i identitetu svećenika te formaciji svećeničkih kandidata. Posebni naglasak bio je stavljen na produbljivanje važnosti integralne formacije kroz četiri temeljne dimenzije: ljudsku, duhovnu, intelektualnu i pastoralnu. Pripremljena izlaganja bogoslova, koja su bila temeljena na Apostolskoj post-sinodalnoj pobudnici Ivana Pavla II. „Pastores dabo vobis“ te na dokumentu Hrvatske biskupske konferencije „Formacija svećeničkih kandidata“, uvodila su u daljnje zajedničko promišljanje i iznošenje vlastitih iskustava i stavova.

Cilj Duhovno–formativnog susreta je izgrađivanje zajedništva i međusobno upoznavanje bogoslova koji se nalaze u formaciji u Zagrebu i izvan Hrvatske, priprema za sljedeću formativnu godinu te bolje upoznavanje Nadbiskupa s bogoslovima, koji će u budućnosti kao svećenici biti njegovi prvi suradnici. Kao i svake godine, nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić bio je prisutan tijekom cijelog Susreta. Sudjelujući na izlaganjima i izmjeni iskustava, Nadbiskup je svojim smjernicama dao neke naglaske koji će bogoslovima pomoći u daljnjoj formaciji. Osobit poticaj bogoslovima bile su svakodnevne Kardinalove homilije na misnim slavljima. Kardinal je također i osobno razgovarao sa svakim bogoslovom Zagrebačke nadbiskupije.

Susret su vodili svećenici Zagrebačke nadbiskupije vlč. Željko Faltak i vlč. Andrija Miličević, a bio je prisutan i odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu vlč. Mislav Kutleša. Bogoslovima se u nedjelju navečer pridružio i bjelovarsko – križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak.

Svojim promišljanjima bogoslovi su si posvijestili kako je formacija kontinuirani rad i rast iz godine u godinu. Također je istaknuto kako je poziv dar Božji u Crkvi i po Crkvi, a sama Crkva oblikuje poziv na sliku Presvetog Trojstva. Sam svećenik predstavlja i posadašnjuje Krista te je službenik Božje Riječi, slavitelj sakramenata i voditelj kršćanske zajednice. Bogoslovi su sami primijetili kako je vrednota vjernosti zapostavljena u današnjem društvu, a upravo nam ona pomaže u izgradnji vlastitog identiteta. Krist koji poziva na vjernost, ne samo da daje identitet, već On jest identitet.

Četvrtak je bio poseban dan koji su bogoslovi proveli u sabranosti i šutnji, u klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom te u razmatranju Božje Riječi. Dan šutnje započeo je pokorničkim bogoslužjem i duhovnim nagovorom vlč. Andrije Miličevića te slavljem sakramenta pomirenja.

U petak tijekom popodneva održane su dvije parlaonice na temu: Postoji li grijeh? i Je li svećenik potreban u današnjem društvu? Cilj parlaonice je razvijanje dijaloga u komunikaciji različitih stavova, kao i posvješćivanje važnosti međusobnog slušanja, uvažavanja i poštivanja.
U subotu su bogoslovi podijeljeni u dvije radne skupine na temu: Bogoslovija ne formira za „biti bogoslov“ nego za „biti svećenik“ razmišljali o primarnim naglascima vlastite formacije na putu prema svećeništvu. Različitost u načinu pripreme i iznošenju teme pokazala je bogatstvo razmišljanja i pristupa, kao i potrebu međusobne suradnje u daljnjem bogoslovnom djelovanju te u budućnosti u onom pastoralnom.

Bogoslovi su svakodnevno zajedno slavili svetu misu, zajedno molili Časoslov, krunicu te imali mogućnost za duhovne razgovore i osobne pobožnosti.