Protojerej stavrofor Željko Pajić, grkokatolički župnik župe Uzvišenja svetog Križa u Karlovcu predslavio je misno slavlje na trinaestu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu u srijedu 10. travnja 2019. godine. Uz njega koncelebrirali su mons. Zlatko Koren, župnik u svetom Blažu u Zagrebu, o. Marinko Škrtić, provincijal pavlina u Hrvatskoj, vlč. Nikola Sanjković, župnik u Mahičnu i mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetišta. Misno su slavlje svojim pjevanjem animirali članovi klape 'Bistrica' iz Marije Bistrice.

U prigodnoj homiliji protojerej Pajić je između ostalog kazao kako se nalazimo pred Velikim tjednom, u danu u kojem je u ovom svetištu velika korizmena ispovijed, a to je trenutak kada trebamo preispitati svoj vjernički, kršćanski život, pokajati se za grijehe i tražiti od Boga oprost, jer Bog je milosrdan.

- Ponajprije moramo biti svjesni kako je naš život sastavljen od radosnih trenutaka pobjede i bolnih trenutaka poraza, od svijetla i tame, te da se u njemu miješaju ljubav i mržnja, radost i žalost, sreća i nesreća - kazao je propovjednik, te pozvao okupljene da znaju prihvatiti život onakvim kakav on uistinu jest, to je velika mudrost života.

Nadodao je kako se nikada ne smijemo miriti sa stanjem u kojem se nalazimo, ne smijemo kapitulirati.

- Ako vidimo pogreške, neke svoje slabe strane, nastojmo se mijenjati, ne smijemo se miriti sa stanjem u kojem se nalazimo. Potrebno je znati sačuvati svoj mir, biti strpljiv i dati se voditi od Onoga koji je Gospodar povijesti i života. Upravo je to uradio sveti Josip, dao se je voditi od Onoga koji je Gospodar povijesti i života! Sveti je Josip imao svojih briga i poteškoća. I on je zasigurno čuo što su govorili o Mariji, o njemu, ponaosob, o Isusu Kristu. Pa, i u današnjem Evanđelju koje smo slušali Židovi predbacuju Isusu kako se oni ne rodiše iz preljuba. Naime poznato je da je sveti Josip djevičanski Isusov otac. Ako su židovi Isusu u lice kazali tu činjenicu, tumačeći ju na svoj način, možemo zamisliti što su sve govorili iza Josipovih i Marijinih leđa? Zasigurno je to sve mučilo svetog Josipa. No sveti se Josip dao voditi od Gospodina i sve je prebrodio - kazao je stavrofor Željko.

Pri kraju misnog slavlja svoju je vjeru svjedočila dr. sc. Vlasta Hubicki, predsjednica županijske skupštine Krapinsko zagorske županije. Na pitanje rektora Sentea kako je to živjeti u sjeni Marijanskog svetište gospođa Hubicki je kazala kako je živjeti u Mariji Bistrici uvijek bilo časno, susretala se puno ljudi što smatra privilegijom, no privilegijom smatra i baviti se obrtom koji ti omogućava da si stalo na trgu, u žiži događanja, srećeš jako puno ljudi, obogatiš sebe, a možda i nekoga drugoga.

- Ali ima još jedna stvar, a ta je, kad promatrate te silne vjernike, ili samo namjernike, koji dolaze k Majci Božjoj Bistričkoj, oni u nama Bistričancima ponekad bude grižnju savjesti. Naime mi imamo sreću živjeti u Bistrici, a jesmo li to zavrijedili? Pa, znate što, ja se ovako stara još uvijek trudim da to zavrijedim - kazala je Hubicki.

Nadalje gospođa Vlasta istaknula je kako joj je Majka Božja Bistrička jako bliska još od rane mladosti.

- Naime, prvu sam pričest primila u prvom, a krizmu u trećem razredu osnovne škole, odgajana od svoje mame i bake, a sve to pod zaštitom bistričke Gospe. Stoga čast svim onim ostalim Majkama Božjim, ali za mene je moja Marija Majka Bistrička. Da li sam kroz cijeli život imala stranputica u razmišljanjima? Da. Imala sam stranputica, ne stranputica, nego moguće nedostatak povjerenja i u samu sebe što je uzrokovao i nedostatak nepovjerenja u pomoć Majke Božje, Boga, ali kad sam pribrala svoju glavu mi smo se brzo sve dogovorili. Da li smo mi Bistričanci baš jako dobri vjernici? Znate mi smo u prosjeku vjernika hrvatskog naroda - kazala je.

Na pitanje o svetom Josipu kao važnoj osobi u duši Hrvatskog naroda, gospođa Vlasta je kazala kako je sveti Josip zaštitnik hrvatskog naroda.

- Da li se taj hrvatski narod u svim svojim putovima jednako obraćao svetom Josipu, mislim da nije. Međutim, sveti Josip uz Mariju i uz Isusa Krista je vrlo strpljiv. Dakle, ima nade za hrvatski narod. Ima svakako. Hrvatski se sabor još davne 1687. godine zavjetovao svetom Josipu da čuva i pazi Hrvatsku. Mislim da je on čuvao cijelo vrijeme i pazio Hrvatsku i da je ponekad trebao čuvati i paziti Hrvatsku i od nas Hrvata. Mislim da je i to isto vrlo uspješno radio i radujem se evo da je svetište svetog Josipa u mons. Senteu dobilo jednog dobrog, dobrog oca svetišta, dobrog rektora, s puno prizvuka koji su danas jako važni. Važno je da se riječ pronosi, važno je da se u svetište privuče što više ljudi, što mons. Sente čini kroz mnoge medijske alate - zaključila je gospođa Vlasta.