Ciklus „Hrvatski martirologij“ o Domovinskom ratu završen je, u srijedu 12. prosinca, predavanjem sisačkog biskupa Vlade Košića u Velikom Kaptolu na temu „Vjernički pogled na Domovinski rat“.

U ovom trećem u nizu predavanja, u organizaciji povjerenstva za hrvatski martirologij Sisačke biskupije, biskup se prvo osvrnuo na događaje u godinama patnje i stradanja hrvatskog naroda iz pogleda svjedoka „župnika na prvoj crti“. U jesen 1990. godine biskup Košić je došao u Hrastovicu za župnika, ali je tu župu nakon godine dana morao napustiti, budući da je ratni vihor protjerao njega i župljane. Od tada je boravio u sisačkom kraju, točnije u Selima kod Siska, a od 1992. u Mošćenici, gdje je i dočekao kraj rata.

Ističući da stradanja i rat nisu bili Božja već vražja volja, te kako Bog nije stvorio čovjeka da drugom čovjeku bude ubojica, već da ga voli i poštuje, biskup je rekao da je zanimljivo da je baš to s jedne strane bilo pogaženo. „Dojučerašnji su susjedi, najčešće bez riječi opomene i upozorenja, odlazili 'na drugu stranu', ostavljajući po selima svoje domaće životinje na brigu 'neprijateljima', da bi se, vjerovali su, uskoro, za koji dan, vratili kao pobjednici, tj. da protjeraju i pobiju sve koji su tu živjeli i s kojima su do jučer mirno živjeli! S druge pak je strane, tome sam svjedok, i te kako porasla svijest međusobne pripadnosti, osjećaj bratske ljubavi i brige, međusobno dijeljenje i pomaganje, zbrinjavanje, udomljavanje, Caritas, Crveni križ... To je bilo posebno lijepo iskustvo. Do boli, rekao bih, ogoljenost do onog bitno ljudskog – a to je: u vlastitoj neimaštini i progonstvu mislilo se na najpotrebnije, na one kojima je teže, da im se pomogne, da se zbrinu, nahrane, snabdiju onim što se imalo“, rekao je još biskup i nadodao kako je u tom smislu rat velika prilika da se iskaže kršćanska bratska ljubav, prisjećajući koliko je pomoći došlo od dobrih ljudi iz dijelova Hrvatske koji nisu bili tako izravno zahvaćeni ratom te Njemačke Italije, Austrije.

U drugom dijelu, govoreći iz vjerničkog pogleda na rat, biskup je započeo svoje izlaganje navodima iz Katekizma Katoličke crkve te je naglasio kako tamo stoji da je rat veliko zlo i da ga svim sredstvima treba nastojati spriječiti, međutim Crkva poznaje i priznaje u svojoj višestoljetnoj moralnoj teologiji i tzv. „pravo na zakonitu obranu, nakon što su iscrpljene sve mogućnosti mirnih pregovora“. Tako se stvorilo i naučavanje o tzv. pravednom ratu, što nije samo pitanje zakonitosti obrane već se može govoriti i o „teškoj dužnosti“ suprotstaviti se nepravednom napadaču, ističe biskup. 

Osobitu pozornost dao je dijelu u Katekizmu koji govori o genocidu. U osam teza biskup se osvrnuo na dostojanstvo Domovinskog rata i dostojanstvo branitelja, na obrambeni i pravedni rat te zakonitu obranu, na to da Domovinski rat nije bio međunacionalni (rat Srba i Hrvata), a još manje međureligijski, već agresija Republike Srbije (na početku Jugoslavije), na ispitivanje i sankcioniranje odgovornosti za istinu, pitanje ratnih zločina, ulogu Crkve (Katoličke i SPC) u ratu i na 16. studenog 2012. nakon kojeg više ništa ne smije ostati isto.

U zadnjoj tezi o danima koji dolaze, biskup je izrazio svoju vjeru da dolazi vrijeme kad će biti normalno biti ponosan na svoju domovinu Hrvatsku, kada to nitko neće shvaćati na krivi način, kad će se moći svatko dičiti pripadanjem svom hrvatskom narodu i hrvatskoj državi i to bez obzira na nacionalno i vjersko porijeklo, već jedino na temelju svojeg prebivališta u njoj. „U tom smislu trebaju raditi svi dobronamjerni misleći ljudi, a u tom smislu i daje i davat će i dalje svoj doprinos i Katolička crkva, koja je uvijek bila čuvarica duha, kulturnog blaga i onog najboljeg što se zove – ponos hrvatske nacije“, rekao je na kraju biskup  Košić.

Predavanje je završeno otvorenom diskusijom te brojnim pitanjima nazočnih o Domovinskom ratu, ali i žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća.

Izvor: Sisačka biskupija