U spomen 213. obljetnice smrti sluge Božjega fra Lovre Milanovića, slavljena je u ponedjeljak 3. veljače u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici – Bosanska Posavina zavjetna misa, koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić.
Suslavilo je 30-ak svećenika među kojima domaći župnik fra Joso Oršolić i vicepostulator kauze sluge Božjega fra Marijan Karaula. U prepunoj crkvi uz povratnike sudjelovali su hodočasnici iz okolnih mjesta te predstavnici društveno-političke vlasti BiH na čelu s dopredsjednikom RS-a Josipom Jerkovićem.
Kako je toga dana bio i spomendan Sv. Blaža, mučenika u prigodnoj homiliji nadbiskup Hranić povezao je život ovog Božjeg ugodnika i sluge Božjega fra Lovre Milanovića, svećenika Franjevačke provincije Bosne Srebrene koji je 3. veljače 1807. umro mučeničkom smrću.
Slobodan za Krista
Istaknuo je kako su obojica u potpunoj slobodi podnijeli mučeništvo za Krista. Aktualizirajući Isusova blaženstava ustvrdio je kako ona nadilaze ljudske uobičajene sebične usredotočenosti na bogatstvo, posjed, ugled i moć te da je za Isusa najveća vrednota nutarnja sloboda. U tom smislu kazao je mons. Hranić, da je vjera u Isusa oslobodila mučenike Katoličke Crkve od straha za vlastiti život, što se ostvarilo i u životu sluge Božjega fra Lovre.
- Zahvaćen Isusovim programom i u vjeri sjedinjen s njime, sluga Božji fra Lovro Milanović postao je slobodan od sebe, od bračnoga života i svoje obitelji, potpuno slobodan za Isusa i njegovo kraljevstvo, te u toj slobodi postao franjevac, misionar i navjestitelj Isusa Krista i to u Turskom Carstvu u Bosni pod turskom vlašću, koja je progonila kršćane, nasilno ih islamizirala ili u nešto boljim vremenima dopuštala da žive, ali kao građani drugog reda... Osobno vjerničko sjedinjenje s Isusom Kristom, vjera u Boga i ljubav prema Crkvi davala je fra Lovri snagu za revnost i postojanost u svećeničkoj misionarskoj službi, oslobađala ga za prihvaćanje težeg i zahtjevnijeg puta kroz život. Vjera mu je bila izvor snage za podnošenje podčinjenosti turskoj vlasti i prihvaćanje svoga 'drugorazrednog' kršćanskog dostojanstva i još nižeg svećeničkog i redovničkog misionarskog položaja - rekao je između ostaloga nadbiskup.
Put spasenja
U nastavku je pojasnio što kršćaninu daje vjera i zajedništvo s Isusom.
- Vjera daje pravedniku izvor snage za uspravno stajanje pred svakim križem i trpljenjem, postojanost, dostojanstvo, nutarnji mir, mir koji dolazi od Boga i preobražava ljudsko srce iznutra, snaži identitet i istodobno ga otvara za druge, osposobljava za promicanje i izgradnju zajedništva među ljudima – istaknuo je.
Nadbiskup je naglasio kako je sluga Božji fra Lovro ispovjedio svoje uvjerenje da svaki čovjek, a posebno kršćanin, u potpunosti ostvaruje svoje poslanje onda kada – po uzoru na Isusa – samoga sebe prinesi Bogu, pa i uz cijenu žrtve. Nadbiskup je primijetio kako su takvi ljudi i danas potrebni. Pojasnio je kako živimo u vremenu koje više ne traži mučeništvo u smislu prolijevanje krvi, ali koje na različite načine ignorira prisutnost Hrvata i katolika u životu društva.
- Sluga Božji fra Lovro nam svjedoči da je put stradanja i poniženja, put slabog i krhkog čovjeka, ono što je u našim ljudskim očima poraz i neuspjeh, zapravo jedan od putova spasenja. Taj put koji vi danas prolazite, ustvari je najviši oblik očitovanja nutarnje slobode i snage, gdje ste sjedinjeni s Isusom Kristom, slobodni od svake želje za osvetom: slobodni od želje za uzimanje pravde u svoje ruke; da u slobodi poštujete institucije društva; da budete strpljivi i postojani u svome identitetu; da ne mrzite nikoga; da prihvaćate i da ste spremni činiti dobro svakome; da ostanete postojani i vjerni evanđeoskim vrednotama i načelima i prepuštate Bogu da on bude Bog, vjerujući da će pravda sigurno biti izmirena; da volite ovu grudu i na njoj živite unatoč poteškoćama na koje svakodobno prolazite - rekao je nadbiskup Hranić.
Potaknuo je nazočne da s vjerničkim pouzdanjem često hodočaste na grob sluge Božjega fra Lovre i tu nalaze utjehu i poticaj živjeti svoje kršćansko dostojanstvo na ovim prostorima.
- Dok ga se danas sjećamo zahvaljujemo Bogu za njegov hrabri životni primjer i svjedočanstvo i molimo da ga Bog u Crkvi proslavi i oltarom te na taj način još snažnije nam bude posvjedočeno kako se isplati biti vjerodostojan i dosljedan Kristov učenik ne pitajući za cijenu. Neka nas mučenici ohrabruju da budemo vjerni svom vlastitom kršćanskom katoličkom identitetu, da volimo svoj jezik, kulturu, običaje i da znamo živjeti i svjedočiti ono što jesmo – otvoreni za svakoga, velikodušni u darivanju svoga života Isusu Kristu kao što su to bili sveti mučenici - zaključio je nadbiskup.
Duhovna obnova vjernika
Na kraju mise vicepostulator fra Marijan predmolio je molitvu za ozdravljenje bolesnika po zagovoru fra Lovre te molitvu za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Vjernike je pozvao da i dalje mole na tu nakanu, kako bi fra Lovro što prije bio uzdignut na čast oltara.
Slavlje su pjevanjem animirali zajedno zbor župe Sv. Ane iz Domaljevca i zbor župe Zvornik-Srebrenica, u kojoj je fra Joso bio župnikom tri godine. Oni su na kraju mise otpjevali i himan fra Lovri pod nazivom 'Lovorov vijenac mučenika'.
Hodočasnici su se kratko zadržali i pomolili kod fra Lovrina spomen obilježja u crkvenom dvorištu blagoslovljenom 2011. godine, a potom je druženje nastavljeno uz zajednički ručak, koji je pripremila vojska u Mjesnom domu. Bio je to veliki događaj za tu povratničku župu u kojoj je prije posljednjeg rata živjelo 3 000 vjernika, a sada ih je tek 170.
U želji da duhovno obnovi vjernike toga kraja, koji su u ratu doživjeli velika materijalna i duhovna razaranja župnik fra Joso je pozvao fra Ivu Pavića, župnika u Šurkovcu, koji je od petka 31. siječnja do nedjelje 2. veljače održao duhovnu obnovu na kojoj je sudjelovalo mnoštvo vjernika iz cijele Bosanske Posavine i šire.
Fra Lovru odavno smatraju mučenikom
Fra Lovro Milanović rođen je u Sarajevu 22. svibnja 1777. Ubijen je u svojoj 29. godini prolazeći kroz selo Turić kad je odlazio prema Dubravama svom stricu fra Frani na ispomoć u pastoralnom djelovanju. Prema predaji nosio je pričest bolesniku, a kako je žurio prolazeći pored muslimanskog vojnika Muje Arnauta nije sišao s konja i na taj mu način – kako se u to vrijeme moralo – nije iskazao poštovanje. Mujo ga je ubo nožem, a potom ispalio u njegova leđa hitac iz kratke puške. Na mjestu fra Lovrine pogibije 2007. godine dovršena je spomen kapelica kao zavjetni dar obitelji Nike Grgića iz Gornjeg Liporašća. Pokopan je u obližnjem turićkom groblju. Kršćani su odmah poslije smrti fra Lovru smatrali pravim mučenikom te se molitvom utjecali njegovu zagovoru. Koliko je on svijetli lik franjevačke i crkvene povijesti, svjedoče brojni vjernici svih vjeroispovijesti koji na njegov grob više od dva stoljeća dolaze spontano i redovito, a napose posljednje nedjelje u kolovozu, koja je proglašena Lovrinom mladom nedjeljom.