"Vjera je čin razuma koji na zapovijed volje koju pokreće Bog milošću daje pristanak božanskoj istini."
Sv. Toma Akvinski

Sveti Toma rođen je 1225.godine u dvorcu u Roccaseccu, u feudu Aquino, u okolici Napulja, kao sin Landulfa grofa Akvinskog i majke Teodore iz obitelji normanskih grofova od Teate. Majka njegova oca Franciska bila je sestra njemačkog cara Fridriha Barbarose.

Od malena je pokazivao veliku želju za znanjem, a završavajući visoke škole u Napulju upoznao se s dominikanskim redom. Roditelji su se protivili da on kao plemićki sin stupi u prosjački red. Unatoč protivljenjima postao je dominikanac, a poglavari vidjevši njegove ogromne intelektualne sposobnosti šalju ga učenjaku Albertu Velikom.

Toma Akvinski, u školi Alberta Velikog, izvršio je pothvat od temeljne važnosti za povijest filozofije i teologije: proučavao je temeljito Aristotela i njegove tumače, nabavio je i latinske prijevode grčkih izvornih tekstova; komentirao veliki dio aristotelskih djela, razlikujući u njima ono što je ispravno od onoga što je dvojbeno ili je potpuno za odbaciti, ukazujući na dodirne točke sa činjenicama kršćanske objave i koristeći naširoko i umješno aristotelsku misao u tumačenju teoloških spisa koje je sastavio. Riječju, Toma Akvinski je pokazao da između kršćanske vjere i razuma postoji prirodni sklad. (Iz Kateheze Pape Benedikta XVI., Opća audijencija, lipanj 2010.)

Toma je s 23 godine postao profesor i počeo je predavati u Parizu, Rimu i Napulju. Unatoč velikoj učenosti ostao je jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik koji je odbijao sve ponuđene mu crkvene časti. Njegov bistri duh dobro je shvatio da je poniznost evanđeoska krepost i da više vrijedi od sve učenosti, slave i počasti.

Sveti Toma je napisao mnoštvo filozofskih i teoloških djela, a najslavnije mu je bez sumnje djelo "Teološka suma" u tri dijela u kojoj je sustavno obradio svu teologiju. Djelo je prevedno na sve svjetske jezike te u teološkoj književnosti zauzima sve do danas jedinstven položaj. Sva njegova predavanja i pisana djela odlikuju se jasnim i discipliniranim misaonim izražavanjem, izbjegavanjem dvosmislenosti i nejasne slikovitosti.

Sveti Toma je bio i  mistik. Žarko je štovao Presveti Sakrament te je o njemu ispjevao najljepše himne kao što su: "Hvali Sion Spasitelja", "Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš", "Usta moja uzdižite preslavnome tijelu glas"! Kad je jednom klečao pred raspelom, sam Spasitelj mu je progovorio: "Ti si o meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?" - Svetac je odgovorio: "Samo tebe, Gospodine!"

Toma Akvinski držao je da sve dolazi od Boga, pa tako i ljudi na kraju svog zemaljskog života, odlaze, nigdje drugo nego tamo odakle su potekli, svome domu, Bogu.

Toma je umro u 49. godini, na dan 7. ožujka 1274. godini u cistercitskoj opatiji Fossanova (provincija Latina), oko 100 kilometara jugoistočno od Rima, na putu prema općem crkvenom saboru u Lyonu. Relikvije su mu kasnije prenesene u Toulouse.

Mnogi pape proslavili su ga svojim spisima, a iz novijeg vremena nauka sv. Tome preporučena je od II. vatikanskog sabora i od pape Pavla VI. u pismu Lumen Ecclesiae.

Svetim ga je proglasio 1323. papa Ivan XXII., a crkvenim naučiteljem 1567. papa Pio V. Prozvan je "anđeoskim doktorom" i "univerzalnim doktorom" ("Doctor Angelicus" i "Doctor Universalis"). Zaštitnik je svih katoličkih sveučilišta, škola i studenata, profesora, apologeta, knjižara, filozofa, intelektualaca, učenosti, učilišta, župa i crkava širom svijeta.

Izvor: Vesna Jurić Rukavina