Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade (Lk 24, 13-36). On je bio velik, kažu oni, prorok, silan na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila. On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni.

I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život.

Tjedan od Uskrsa pa sve do iduće nedjelje naziva se još i bijeli tjedan prema odjeći koju su u počecima crkve nosili novokrštenici, a uskrsno vrijeme traje još pedeset dana, do blagdana Duhova.