Bog nikad nije daleko od progonjenih
Benedikt XVI . poručio je na općoj audijenciji u srijedu da se kršćani nikad ne zaborave obratiti Bogu i u teškim trenucima, a osobito kad smatraju da Bog nije blizu.
Objavljeno:
15.09.2011 00:00
Benedikt XVI . poručio je na općoj audijenciji u srijedu da se kršćani nikad ne zaborave obratiti Bogu i u teškim trenucima, a osobito kad smatraju da Bog nije blizu.
„Sjena križa daje put nade za Uskrnuće“, rekao je Sveti Otac okupljenim hodočasnicima u vatikanskoj dvorani, a prenijela je 14. rujna Katolička izvještajna agencija (Catholic News Agency, CNA). Kako je istaknuo: „Moramo vjerovati, kad Ga zazovemo u teškim trenucima, da On donosi spasenje, da je On taj koji pobjeđuje smrt i daje dar vječnoga života.“
Papa je predstavio svoje promišljanje nad Psalmom 22, kojega je opisao kao usrdnu i dirljivu molitvu, koju resi ljudska jezgrovitost i teološko bogatstvo zbog čega je to jedan od najčešće moljenih i najviše proučavanih psalama iz Psaltira. Riječ je o dubokoj molitvi osobe koja osjeća da ju je Bog napustio, nadodao je.
„U psalmu je prikazan lik nevinog čovjeka koji je progonjen i okružen neprijateljima koji žele njegovu smrt; on se utječe Bogu u tužnoj jadikovci koja se, u sigurnosti vjere, na tajanstven način otvara hvali. U njegovoj se molitvi izmjenjuju tjeskobna stvarnost sadašnjeg časa i utješno sjećanje na prošlost, u bolnom posvješćivanju vlastite beznadne situacije u kojoj se molitelj ipak ne želi odreći nade. Njegov početni vapaj je apel upućen Bog koji se čini dalekim, koji ne odgovara i kao da ga je napustio: 'Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka'“, rekao je Sveti Otac.
Benedikt XVI. pojasnio je kako psalmist očajava nad svojom sudbinom, unatoč tome što je Bog uslišao molitve Izraelskog naroda. No, kasnije, unatoč očaju, istaknuo je Papa, psalmist ostaje vjeran Bogu i iznosi zahvalu Bogu.
Kako je Sveti Otac istaknuo i kršćani bi trebali imati pouzdanje u Boga unatoč teškim trenucima.
Najbolji primjer povjerenja u Boga je kad je Isus na križu zavapio iste riječi na Kalvariji kao u psalmu, rekao je Papa te nadodao: „On isto, čini se, ostavljen je da doživi okrutnu sudbinu. Neprijatelj mu se izruguje, napadajući ga poput divljeg lava i dijeleći među sobom njegovu odjeću kao da je već mrtav.“
„Predraga braćo i sestre, ovaj nas je psalam odveo na Golgotu, podno Isusova križa, da bismo ponovno proživjeli njegovu muku i podijelili plodonosnu radost uskrsnuća. Pustimo dakle da nas preplavi svjetlo uskrslog otajstva također u prividnoj odsutnosti Boga, također u Božjoj šutnji i, poput učenika iz Emausa, naučimo razaznavati pravu stvarnost bez obzira što nam se činilo, prepoznavajući put uzdizanja upravo u poniženju, a puno očitovanje života u smrti, na križu. Tako, iznova stavljajući sve naše pouzdanje i nadu u Boga Oca, i mi ćemo mu se u svakoj svojoj tjeskobi moći moliti s vjerom, a naš vapaj u pomoć će se pretvoriti u zahvalnu pjesmu“, zaključio je Sveti Otac.
Izvor: CNA
