Papa Franjo: Prihvatimo da je Bog LJUBAV

'Mi često u našim Getsemanijima, prije izabiremo biti sami nego reći 'Oče' i povjeriti se, kao Isus, Njegovoj volji.'
Autor: Laudato/N.F. Photo: Catholic News Agency srijeda, 17. travnja 2019. u 12:21

- Ovih smo tjedana promišljali o molitvi Očenaša. Sada, uoči svetog trodnevlja, zaustavimo se nad nekim riječima kojima je Isus, za vrijeme muke, molio Oca - riječi su kojima je papa Franjo započeo katehezu tijekom opće audijencije srijedom na Trgu sv. Petra čime je ujedno i uveo u sveto Vazmeno trodnevlje koje je pred nama.
 
Sveti Otac naglasio je tri Isusova zaziva – molitve, koje je u tim jakim trenutcima neposredno prije svoje muke i smrti, uputio Ocu.  
 
- Prvi zaziv događa se nakon posljednje večere, kada je Gospodin, 'podigavši oči prema nebu, rekao: 'Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo'. Isus traži slavu, molba koja izgleda paradoksalna dok je  Muka pred samim vratima. O kojoj slavi se radi? Slava ukazuje na Božju objavu, te je znak razlikovanja njegove spasenjske prisutnosti među ljudima. Sada je Isus Onaj koji očituje na konačan način Božju prisutnost i spasenje. I to čini u Uskrsu: uzdignut na križ, On je proslavljen (usp. Iv 12, 23-33) – rekao je Papa.
 
Pozvao je sve nas da učinimo svojom molitvu Očenaša, i time zamolimo Oca da skine veo s naših očiju kako bi, ovih dana gledajući križ, mogli prihvatiti da je Bog ljubav.
 
- Prava slava je slava ljubavi, jer ona je jedina koja daje život svijetu. Naravno, ova slava je suprotnost slavi svijeta, koja dolazi kada nam se dive, slave nas, kliču nam: kada sam ja u centru pažnje. Da, ta mala riječ ja koja nas stavlja u centar ali nas odvodi od Boga. Naprotiv, Slava Božja je paradoksalna: nema pljeska, nema publike. U središtu nije 'ja' već drugi: u Uskrsu vidimo da Otac slavi Sina dok Sin slavi Oca. Nitko ne slavi samog sebe – rekao je Papa.
 
Nadalje navodi zaziv koji je Isus uputio Ocu a to je bilo u Getsemanskom vrtu. Naš Gospodin se nalazi u potpunoj samoći i napuštenosti: učenici ne uspijevaju ostati budni, Juda dolazi sa vojnicima. Tu Isus počinje osjećati 'strah i tjeskobu' za sve ono što ga očekuje: izdaja, obezvrjeđivanje, trpljenje, neuspjeh.
 
 - U tom trenutku, u bezdanu pustoši Isus upravlja Ocu najnježniju riječ: Abba – tata. U kušnji nas Isus uči zagrliti Oca, jer u molitvi Njemu upućenoj nalazi se snaga za koracanje naprijed i u boli. U poteškoći molitva je olakšanje, povjerenje, utjeha. U napuštenosti od sviju, u nutarnjoj suhoći Isus nije sam, s Ocem je – naglasio je Papa.
 
Sveti nas Otac upozorava kako mi često u našim Getsemanijima, prije izabiremo biti sami nego reći 'Oče' i povjeriti se, kao Isus, Njegovoj volji, koja je naše istinsko dobro.
 
'Samoća ne pruža izlaz', ističe papa Franjo te nastavlja kako molitva ukazuje na izlaz, jer je odnos, povjerenje. 'Kada ulazimo u naše Getsemanije, sjetimo se kako trebamo moliti ovako: Oče.'
 
I na kraju, Isus upućuje Ocu treću molitvu za nas: 'Oče oprosti im, jer ne znaju što čine' (Lk 23, 34).
 
- Isus moli za one koji su bili zli prema Njemu, za svoje ubojice. Evanđelje specificira kako je ova molitva izrečena u trenutku razapinjanja. Bio je to najvjerojatnije trenutak najsnažnije boli, kada su Isusu zabijali čavle u zapešće i noge. Tu, na vrhuncu boli, događa se kulminacija ljubavi: dolazi oproštenje, moć koja je prekinula krug zla – rekao je Papa.
 
Na kraju kateheze Papa je pozvao da ako istinski želimo proslaviti Uskrs, trebamo, ako još nismo, požuriti primiti Očev zagrljaj u sakramentu ispovijedi jer iz njega proizlazi radost jer smo ljubljeni i snaga oprosta onima koji su nas povrijedili.
 
- Moleći u ovim danima 'Očenaš' možemo moliti za jednu od ovih milosti: živjeti naše dane na slavu Božju, tj. s ljubavlju; u kušnjama se povjeriti Ocu; u susretu s Ocem pronaći oproštenje i hrabro oprostiti – zaključio je Papa.

 

Da biste komentirali, prijavite se.