- Služenje i susret daju nam iskusiti radost koja ispunjava život – podsjetio je Papa u sklopu promišljanja o Gospi, na zadnji dan marijanskoga mjeseca svibnja.

Ženska hrabrost, sposobnost ići drugima ususret, ruke ispružene u znaku pomoći i skrbi te radost koja ispunja srce, životu daje smisao i novo usmjerenje – neke su od točaka o kojima je promišljao papa Franjo, potaknut evanđeoskim odlomkom o Marijanom pohodu Elizabeti, koji zajedno s riječima proroka Sofonije i svetoga Pavla ocrtava liturgiju ''punu radosti'', koja dolazi poput daška ''svježega zraka'' i ispunja ''naše živote''.

Kao u svojoj pobudnici ''Evangelii Gaudium'' Papa je ponovio kako nije lijepo vidjeti tužne kršćane, one s 'iskrivljenim licem'.

- Oni nisu u potpunosti kršćani. Vjeruju da to jesu, ali nisu u cijelosti. To je kršćanska poruka. U ozračju radosti, koje nam daruje današnja liturgija, želio bih istaknuti samo dvije stvari: prvo, određeni stav; drugo, jednu činjenicu. Stav je služenje – kazao je papa Franjo.

Podsjetio je i kako je Blažena Djevica Marija služi bez oklijevanja.

- Ona, kako stoji u Evanđelju, ''pohita'' Elizabeti, unatoč tome što je bila trudna i što je put bio opasan zbog razbojnika. Ta je djevojka od šesnaest, sedamnaest godina, ne više bila hrabra. Ustala je i otišla, bez izlika – rekao je Papa.

Osvrnuo se i na 'hrabre žene u Crkvi'.

- Poput Gospe, one nose obitelji, te žene nose odgoj djece, suočavaju se s tolikim nedaćama, tolikom boli, brinu se za bolesne… One su hrabre: ustaju i služe. Nekoristan je život onoga koji ne živi da bi služio. Služenje u radosti – to je stav koji bih želio danas istaknuti. Postoji radost i u služenju – kazao je Sveti Otac.

Osvrćući se na susret Marije i Elizabete, primijetio je da su se te dvije žene susrele u radosti.

- Taj trenutak bio je posvema slavljenički. Kako bi se samo svijet promijenio kad bismo naučili služiti i ići drugima ususret – rekao je.

Kao još jedan znak kršćana istaknuo je ''susret''.

- Osoba koja kaže da je kršćanin, a ne može ići ususret drugima, susresti druge, nije u cijelosti kršćanin. I služenje i susret traže da izađemo iz samih sebe: izađemo kako bismo služili i susreli drugoga, zagrlili drugu osobu. U tom Marijinom služenju, u tom susretu, obnavlja se Gospodinovo obećanje, uprisutnjuje se u sadašnjosti. Upravo je Gospodin u služenju, u susretu – ustvrdio je na koncu papa Franjo.