Papa: Poslanje je Crkve navještaj i svjedočanstvo koje ima univerzalnu dimenziju

Naša molitva ne smije biti organičena samo na naše potrebe. Molitva je uistinu kršćanska ako ima univerzalnu dimenziju.
Autor: vaticannews.va/Laudato/J.B. Photo: Vatican Media ponedjeljak, 08. srpnja 2019. u 09:19

- Poslanje je Crkve navještaj i svjedočanstvo koje ima univerzalnu dimenziju - rekao je papa Franjo jučer prije molitve Anđeoskog pozdravljenja na Trgu svetoga Petra, osvrnuvši se na evanđeoski odlomak liturgije koji prikazuje Isusa kako, osim dvanaest apostola, šalje i sedamdesetdvojicu učenika u misije (Lk 10.1-12.17-20), piše Vatican News.

Broj sedamdeset i dva vjerojatno označava sve narode. Naime, u Knjizi Postanka spominju se sedamdeset i dva različita naroda (usp. Post 10,1-32). Stoga to slanje unaprijed najavljuje poslanje Crkve koja naviješta evanđelje svim narodima.

- Toj skupini učenika Isus je rekao: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju“ (Lk 10,2). Taj Isusov zahtjev uvijek vrijedi. Uvijek moramo moliti gospodara žetve, to jest Boga Oca da radnike pošalje raditi na svoju njivu koja je svijet. I svatko od nas to mora činiti otvorenim srcem, misionarskim ponašanjem; naša molitva ne smije biti ograničena samo na naše potrebe; molitva je uistinu kršćanska ako ima univerzalnu dimenziju - objasnio je Papa.

Istaknuo je kako Isus, šaljući sedamdesetdvojicu učenika, daje im jasne upute koje izražavaju obilježja poslanja.

- Prva, već smo je uočili: molite; druga: idite; i treća: ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe...; recite: Mir kući ovoj! U toj kući ostanite. Ne prelazite iz kuće u kuću. Liječite bolesnike i kazujte im: Približilo vam se kraljevstvo Božje! Ako  vas ne prime, iziđite na ulice i otiđite (Lk 10,2-10). Ti imperativi pokazuju da se poslanje temelji na molitvi i da je ono uvijek u pokretu. Ta isticanja govore da poslanje zahtjeva nenavezanost i siromaštvo; da donosi mir i ozdravljenje, znakove blizine Božjega Kraljevstva - rekao je papa Franjo.

Dodao je da poslanje nije prozelitizam, nego navještaj i svjedočanstvo; kako zahtijeva također evanđeosku otvorenost i slobodu da ga se napusti, naglašavajući odgovornost onih koji su odbacili poruku spasenja, no bez osuda i proklinjanja.

- Ako se poslanje Crkve živi u tom obliku, bit će obilježeno radošću: 'Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni'. Ne radi se o prolaznoj radosti koja proizlazi iz uspjeha poslanja. Naprotiv, ta je radost ukorijenjena u obećanju. Isus kaže: 'radujte se što su vam imena zapisana na nebesima' (Lk 10,20). Pod tim izrazom misli na nutarnju i neuništivu radost koja dolazi iz svijesti da nas Bog zove slijediti Njegova Sina. Radi se o radosti što smo njegovi učenici. Svatko od nas može misliti na ime koje je primio na dan krštenja. To je ime upisano na nebesima i u srcu Boga Oca. Radost proizlazi iz toga dara koji od svakog učenika čini misionara koji hodi u društvu Gospodina Isusa, koji od Njega uči bez rezerve trošiti se za druge, nenavezan na sebe i vlastita dobra. Zazovimo majčinsku zaštitu Presvete Djevice Marije kako bi na svakom mjestu podržavala poslanje Kristovih učenika; poslanje naviještanja Boga koji nas ljubi, koji nas želi spasiti i koji nas zove da budemo dio Njegova Kraljevstva - zaključio je papa Franjo prije molitve Anđeoskog pozdravljenja.

 

Da biste komentirali, prijavite se.