Pomirenje, nada, mir - Papina abeceda u Africi

Papa Franjo danas je stigao na krajnji jug Afrike, u Mozambik, a poslije će otići u Madagascar i Mauricijus koji je bivša kolonija robova, a sada turistički raj.
Autor: vaticannews.va/laudato.hr/D.R. Photo: vaticannews.va srijeda, 04. rujna 2019. u 18:57

Papa Franjo je 2015. godine posjetio tri afričke zemlje: Keniju, Ugandu i Srednjoafričku Republiku. Danas je stigao na krajnji jug Afrike, u Mozambik, a poslije će otići u Madagascar i Mauricijus koji je bivša kolonija robova, a sada turistički raj. To su tri zemlje gdje je Crkva siromašna među siromašnima i s trajnim poslanjem inkulturacije, solidarnosti i međureligijskog dijaloga.

Papa Franjo je 2015. godine posjetio tri afričke zemlje: Keniju, Ugandu i Srednjoafričku Republiku. Danas je stigao na krajnji jug Afrike, u Mozambik, a poslije će otići u Madagascar i Mauricijus koji je bivša kolonija robova, a sada turistički raj. To su tri zemlje gdje je Crkva siromašna među siromašnima i s trajnim poslanjem inkulturacije, solidarnosti i međureligijskog dijaloga.

Mota triju etapa Papinog putovanja na afrički kontinent očituju poruku. Nadu, mir i pomirenje ističe logo Mozambika. Papa Franjo sijač mira i nade, nalazi se na logu Madagaskara. Papa, hodočasnik mira, stoji na logu Mauricijusa.

Mozambik koji otkriva univerzalnu vrijednost mira, u nekim je svojim sastavnicama zemlja koja traži od Svetog Oca da ojača ta tri stupa koja je postavio povijesni mirovni sporazum iz 1992. godine, no tijekom proteklog vremena nisu se učvrstili. Vođe dviju frakcija koje su se 15 godina žestoko borile, Mozambički oslobodilački front (Frelimo), marksističkog nadahnuća, i Mozambički nacionalni otpor (Renamo) koji podupiru Sjedinjene Američke Države, 4. listopada te godine, u Rimu su si konačno pružili ruke.

Pomirenje, nada i mir izgledali su kao zrake veličanstvene zore, nakon noći građanskog rata i prolivene krvi milijuna poginulih i oko 3 milijuna raseljenih. Treba podsjetiti da su među posrednicima toga pružanja ruku bili i novoimenovani kardinal, bolonjski nadbiskup Matteo Zuppi koji je mjesecima radio na sporazumu zajedno sa Zajednicom svetog Egidija.

Međutim, u Africi je demokracija često krhka biljka. Pa i ta je u Mozambiku pretrpjela oluje novih napetosti zbog kojih je 2013. i 2014. godine ponovo progovorilo oružje kako bi ugušilo glas posrednika. Posljednji, novi mirovni sporazum koji je potpisan 1. kolovoza i kojim su dogovoreni izbori 15. listopada, svojevrsni je vodič pripremljen za Papu koji dolazi rukom taknuti, kao što je rekao u video poruci, plodove pomirenja koje je 1989. godine posijao sveti papa Ivan Pavao II.

Radi se o pomirenju koje donosi nadu i mir u zemlji u kojoj vladaju crno bijeli pogledi, koju su u proljeće ove godine pogodila dva ciklona i prouzročila 600 poginulih i više od 70.000 raseljenih, koja je na 180., od 189 mjesta indeksa ljudskog razvoja u 2017. godini. Siromaštvo koje nagriza previše Mozambičana sukobljava se s neodoljivim ekonomsko-financijskim rastom koji je omogućio Sporazum iz 1992. godine i koji je doveo, i dovodi, mnogo stranih zemalja koje ulažu u tu zemlju bogatu prirodnim izvorima ugljena, plina, zlata i dijamanata.

Kada kažete Madagaskar, mislite na Edenski vrt u smislu prirode i zaljubljenika u prirodu. Gotovo sva flora i fauna koje uspijevaju na tom vrlo velikom otoku drugdje ne postoje. Razumljivo je da su u toj iznimnoj bioraznolikosti papu Franju doživjeli kao sijača mira i nade. Udaljenost od kontinenta stoljećima je odvajala Madagaskar, sve do kraja 19. stoljeća, od utjecaja europskih država. Naime, između 1550. i 1700. godine bio je baza gusara koji su napadali brodove na putu do Indije. Postavši neovisni od Francuske 1960. godine, 18 madagaskarskih plemena koje čine većinu stvorila su demokraciju koja je bila više puta izmijenjena nemirima koji su obarali političke vođe.

Zahvaljujući posljednjoj promjeni 2013. godine, Andry Rajoelina je 2018. godine postao predsjednik koji danas vodi zemlju, još uvijek siromašnu, u kojoj ima pothranjenih ljudi, slabe zdravstvene skrbi i gube. Katolika je u zemlji 8 milijuna, odnosno 35% od ukupnog stanovništva, a Crkva mnogo radi s mladima na području obrazovanja i odgoja nastojeći ih sačuvati od maloljetničkog rada i prostitucije. Papin bi posjet mogao pomoći oblikovanju zemlje i doprinijeti miru i nadi za koju se zalaže mjesna Crkva.

Otoci Mauricijusa arhipelag su tisuću kilometara udaljen od Madagaskara i tamo je kršćanstvo nastalo iz okova. Tridesetih godina devetnaestog stoljeća, kreoli koji su pripadali britanskoj koloniji oslobodili su se ropstva i preživjeli prepušteni sami sebi. Veliko srce misionara Jacquesa Désiréa Lavala dovelo ih je vjeri i dostojnijim životnim uvjetima. Papa Franjo će 9. rujna provesti 8 sati u Port Louisu, glavnom gradu arhipelaga, poklonit će se u svetištu u kojem se nalaze ostaci oca Lavala.

Radi se o čovjeku koji je omogućio Crkvi da pokaže svoju evanđeosku stranu, onu koju Papa najviše voli, u zemlji u kojoj potpuno siromaštvo nije otvorena rana, nego je svedeno na minimum. Tu mir, kao što je primijetio papa Franjo u video poruci narodu Mauricijusa, podsjeća da je u zemlji s mnogo jezika, najveći i univerzalni jezik uvijek jezik ljubavi; onaj koji je zasukanih rukava govorio otac Laval. 

Na kraju, ta tri mota Mozambika, Madagaskara i Mauricijusa ne govore toliko o velikoj ili maloj sposobnosti da se želi najbolje vlastitoj zemlji, nego o usmjeravaju pogleda prema bitnom. Gdje god se potiče pomirenje, postavlja se kamen temeljac mira i otvara se obzor nade.

 

Da biste komentirali, prijavite se.