Sveti Otac izrazio blizinu Charlijevim roditeljima
'Život treba štititi uvijek, posebice ako je ranjen bolešću.'
Papa Franjo izrazio je svoju "naklonost i emocije" obzirom na situaciju Charliea Garda, kao i "svoju blizinu njegovim roditeljima". Prema izjavi Grega Burkea, ravnatelja Tiskovnog ureda Svete Stolice, koju je dao u nedjelju 2. srpnja, Papa se moli za roditelje desetomjesečnoga Charliea Garda i nada se da se "ne zanemaruje njihova želja da prate i brinu se za svoje dijete do kraja".
Charlie Gard rođen je s rijetkim genetskim stanjem zvanim mitohondrijski diplepcijski sindrom, koji uzrokuje progresivnu slabost mišića i oštećenje mozga. Europski sud za ljudska prava prošlog je tjedna odbio molbu djetetovih roditelja da im se dopusti da se presele u SAD radi eksperimentalnog liječenja, o vlastitom trošku.
- Zaštita ljudskoga života, ponajviše kada je on ranjen bolešću, obveza je ljubavi koju Bog povjerava svakom čovjeku – poruka je koju je papa Franjo uputio nedavno putem tweeta, osvrćući se na dramatični slučaj maloga Charlieja.
Milijuni ljudi u cijelom svijetu mole za maloga Charlieja, da mu se pruži posljednja nada. Zahvaljujući međunarodnoj akciji solidarnosti, roditelji su skupili milijun i pol eura kako bi odveli dijete u Sjedinjene Američke Države i podvrgli ga eksperimentalnoj terapiji. Po mišljenju engleskih liječnika, to bi samo bila terapijska upornost koja bi produljila Charliejevu patnju zbog rijetke bolesti koja postupno oslabljuje mišiće i živce. Ali, roditelj nikada ne prestaje vjerovati, pa i kada postoji vrlo daleka mogućnost za spas.
Međutim, i Europski je sud za ljudska prava rekao 'ne' posljednjoj nadi. Onda su roditelji tražili da dijete premine u njihovu domu, ali i to im je bilo uskraćeno.
Osvrćući se na taj slučaj u razgovoru za Radio Vatikan, prof. Francesco Belletti, predsjednik Međunarodnog istraživačkoga centra za obitelj, napomenuo je da se, kada su u pitanju djeca, prihvaća intervencija države; kada je, primjerice, riječ o djeci čiji roditelji nisu mjerodavni, kada odbijaju liječenje, ili kada zlostavljaju dijete; u tim slučajevima svi očekujemo da će država intervenirati za dobro djeteta.
- Ali, u ovom je slučaju dijete savršeno zaštićeno od roditelja, uistinu čine sve moguće, Charliejevi su roditelji prikupili novac i za to putovanje nade u Ameriku, ali država odlučuje umjesto roditelja. To je poražavajuća činjenica koja bi se mogla primijeniti u bilo kojoj prilici, primjerice, u odgojnim odlukama bilo koje vrste – primijetio je profesor.
Podsjetio je da u svim deklaracijama o ljudskim pravima i pravima djeteta, roditelji imaju puno i nepovrjedivo pravo na odgovornost.
- U ovom su slučaju roditelji učinili sve za svoje dijete, a država im predlaže kulturu smrti. To je apsolutno nedopustivo – istaknuo je prof. Belletti.
Dodao je i kako su suci odlučili da Charlie u tim okolnostima nije osoba, nego ga obilježava njegova bolest.
Profesor Belletti je na kraju upozorio i na moguće mišljenje koje se skriva iza takvih odluka.
- Ako imamo manje ljudi o kojima se moramo brinuti mnogo godina, naš će društveni sustav manje potrošiti – kazao je profesor ističući da bi iza ideje da se izbjegne trpljenje, osim humanitarnih razloga, nažalost, mogli biti i oni gospodarski.
I Talijanski je savez udruga oboljelih od rijetkih bolesti kritizirao odluku londonske bolnice. Poznato je da se te bolesti slabo poznaju i zbog toga imaju nepredvidiv razvoj, ističe se iz saveza. Liječnici stoga nisu u stanju predvidjeti budućnost takve djece, jer premalo znaju o razvoju tih bolesti.