Danas jedini aktivni vulkan u središnjoj Europi nalazi se na obali Napuljskog zaljeva, oko 10 kilometara istočno od Napulja.

Uzavrela lava Vezuva više puta je sijala smrt, a najveća erupcija dogodila se 24. kolovoza 79. godine, u doba antičkog Rima. Katastrofi su prethodili snažni potresi. Nakon što je ugledao gust oblak koji se uzdizao prema nebu, očevidac Plinije Mlađi pisao je povjesničaru Tacitu.

- Ne mogu vjernije opisati to što se dogodilo nego da vam kažem da je nalikovalo na bor; prema vrhu je bio sve tanji, a iz dna su se širile grane na sve strane. Bio je čas svijetao, čas taman i cijelo vrijeme ispunjen zemljom i prašinom - pisao je Plinije Mlađi.

Pretpostavlja se da je erupcija trajala 19 sati za kojih je Vezuv izbacio 4 kubična kilometra pepela i kamenja u širokom području oko kratera. Pompeji, Herkulaneum i drugi gradovi oko Vezuva potpuno su uništeni i zatrpani  debelim slojem pepela. Zbog malog broja ljudskih ostataka stoljećima se mislilo da su stanovnici uspjeli pobjeći, no u iskapanjima 80-ih godina 20. stoljeća otkrivene su stotine kostura. Većina tijela bila je potpuno spržena temperaturama iznad 750 Celzijevih stupnjeva. U Herculaneumu su mnoge žrtve pronađene bez gornjeg dijela lubanje, jer je mozak od velike vrućine jednostavno eksplodirao. Ukupan broj žrtava fatalne erupcije danas je još nepoznanica. No pretpostavlja se da je poginulo oko 10000 ljudi. Ta dva grada nikad više nisu obnovljena niti naseljena. Bila bi i potpuno zaboravljena da nisu slučajno otkrivena u 18. stoljeću.

Od daleke 79. godine do danas Vezuv je izbacivao lavu 40-ak puta. Posljedni put vulkan je bio aktivan 1944. pri čemu su uništena tri sela. Od tada Vezuv podmuklo šuti. Prema tvrdnjama stručnjaka mirovanje bi moglo potrajati, iako, upozoravaju, nagle erupcije uvijek su moguće, jer povijest je pokazala da opasni Vezuv nikad ne spava!