Fra Bonaventura Duda, istaknuti je hrvatski  bibličar, pisac i pjesnik te promicatelj duha Drugoga vatikanskog koncila. Početkom ove godine ušao je u 92. godinu života.

Zajedno s franjevcem Zorislavom Lajošem pokrenuo je 1963. godine list Glas Koncila, s Jurom Kaštelanom dijeli mjesto glavnog urednika hrvatskog prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti (1968.).

S Jerkom Fućkom preveo je Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar (od 1969.). Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti (od 1968.).

Dobitnik je znanstvene nagrade „Annales Pilar“ Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ za 2004. godinu.

Bonaventura (Roko) Duda rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine. Podrijetlom je s otoka Krka, iz mjesta Krasa, gdje je pohađao osnovnu školu (1929.-1933.). Nakon dva razreda građanske škole na Sušaku, pohađa u Varaždinu Franjevačku klasičnu gimnaziju (1935.-1944.). U Franjevački red stupa 14. kolovoza 1941. godine i tada uzima ime fra Bonaventura.

Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1944.-1950.). Za svećenika je zaređen 15. siječnja 1950. godine, a u prosincu 1952. postiže „gradus licencijata“ iz teologije. Od jeseni 1954. do lipnja 1957. nalazi se na poslijediplomskome studiju u Rimu, najprije na Antonianumu (1954.-1955.), gdje je doktorirao iz teologije, a potom na Papinskome biblijskome institutu (1955.-1957.), gdje je postigao biblijski licencijat.