Jedno od najuzbudljivijih nalaza u kršćanskoj povijesti ove godine bilo je malo pismo jednog brata drugom. Njegovo datiranje, način na koji je napisan te završni pozdrav ono su što dokument čini značajnim.

Naime, istraživači su dokazali da je pismo napisano 230. godine, što znači da je najstarije od svih ranije poznatih kršćanskih dokumenata iz rimskog Egipta. Zapravo, čini se da je riječ o najstarijem autentičnom kršćanskom pismu u svijetu.

– Imamo, naravno, pisma apostola Pavla iz prvog stoljeća i druge zapise crkvenih otaca drugog stoljeća, ali nemamo originale, nego kopije koje su nastale kasnijim prepisivanjem – kazala je Sabine Huebner, profesorica drevnih povijesti na Sveučilištu u Bazelu.

Pisac je u pismu zaokupljen svakodnevnom brigom i tako sugerira da je napisano u vremenu i mjestu koje nije bilo podvrgnuto progonu kršćana, iako je napisano prije priznavanja kršćanstva u Rimskom Carstvu.

Poznato kao baselsko pismo papirusa P. Bas. 2.43, ovaj dokument više je od jednog stoljeća bio u posjedu Sveučilišta u Bazelu. Prema istraživačima, pismo je napisao čovjek imenom Arianus svom bratu Paulusu.

- Dokument se izdvaja iz mase sačuvanih, grčkorimskog Egipta, po svojoj završnoj formuli pozdrava. Nakon što je izvijestio o svakodnevnim obiteljskim stvarima i zatražio najbolji riblji umak kao suvenir, pisac koristi zadnji redak kako bi izrazio želju da njegov brat 'napreduje u Gospodinu' – izvijestilo je Sveučilište.

Pritom je upotrebljena kratica poznata kao 'nomen sacrum' te ne ostavlja sumnju u kršćanska vjerovanja samoga pisca.

– To je isključivo kršćanska formula koja nam je poznata iz novozavjetnih rukopisa – rekla je Huebner.

Huebner tvrdi da je i ime brata značajno.

– 'Paulus' je u to vrijeme bilo izuzetno rijetko ime te bismo mogli zaključiti da su roditelji, koji se spominju u pismu, bili kršćani i da su svog sina imenovali po slavnom apostolu – kaže Huebner.

Huebner je uspjela ući u trag papirusu. Otkrila je da je papirus barem 40 do 50 godina stariji od svih ostalih poznatih kršćanskih dokumentarnih pisama širom svijeta. Također, daje važne pojedinosti o društvenoj pozadini ove ranokršćanske obitelji: Arrianus i Paulus bili su mladi, obrazovani sinovi lokalne elite, zemljoposjednici i javni službenici. Položaj papirusa također je uspješno rekonstruiran: potječe iz sela Theadelphia u središnjem Egiptu i pripada poznatoj arhivi Heroninus, najvećoj arhivi papirusa iz rimskog doba.

Inače, Huebner je autorica knjige 'Papiri i socijalni svijet Novog zavjeta', u kojoj pokazuje da papirusi grčkorimskog Egipta mogu pomoći u ilustriranju društvenog, političkog i ekonomskog života ranih kršćana te zemlje.