[FOTO] Zavirite u samostan sv. Hedvige - biser barokne arhitekture

Ovaj samostan nalazi se u gradu Trzebnici, 30 kilometara sjeverno od Wrocława.
Autor: trzebnicasds.wordpress.com/Laudato/D.T. Photo: trzebnica.pl subota, 28. rujna 2019. u 07:53
U Poljskom gradu Wrocławu od 26. do 28. rujna održava se 5. međunarodna konferencija EWTN-a (Eternal Word Television Network), najveće globalne katoličke medijske mreže u svijetu i katoličkih televizija podružnica na kojem sudjeluje i Laudato televizija. Tom prigodom sudionici te konferencije posjetili su samostan i svetište svete Hedvige u Trzebnici, gradu od 15-tak tisuća stanovnika, koji se smjestio okolo 30 kilometara sjeverno od Wrocława. Cijeli kompleks samostana smatra se biserom barokne arhitekture i spomenikom nulte kategorije. 
 
Samostan je osnovao Šleski princ Henryk Bradati 1202. godine na nagovor svoje žene Hedvige, šleske kneginje, koja se rodila 1174. u Andechsu (Bavarska).  Bila je majka sedmoro djece, zaštitnica siromaha i osnivačica bolnica, pridonijela je širenju i učvršćenju kršćanstva u Šleskoj, poticala dolazak redovničkih zajednica, novčano potpomagala utemeljenje samostana. Kao udovica odrekla se svih svojih dobara i povukla se u samostan u Trzebnici kojeg je osnovala 1202., i u kojem je poglavarica bila njezina kći Gertruda. Preminula je u tom istom samostanu 15. listopada 1243. Svetom ju je 1267. proglasio papa Klement IV. Zaštitnica je Šleske, Poljske, Bavarske, Wrocława, Krakówa, Trzebnice, Berlina, Brandenburga, siročadi, nevjesta, udovica, vojvotkinja, poljsko-njemačkih odnosa i problematičnih brakova. 
 
Prvotno, samostan je bio namijenjen za Cistercitke, međutim od 1870. godine, za ovaj samostan brinu sestre Kongregacije milosrđa svetog Karla Boromejskog. Vijest o osnivanju ovog samostana došla je i do samoga pape Inocenta III. Koji je svojom bulom od 22.11.1202. uzeo ovaj samostan pod svoju posebnu zaštitu.
 
Između 1208 - 1219. godine izgrađena je trobrodna građevina u romaničkom stilu, jedna od prvih crkava u Poljskoj napravljenih od opeke. Između 1268-1269 nadograđena je prva kapelica u Poljskoj  u gotičkom stilu u kojoj su položeni posmrtni ostaci svete Hedvige.  Važnost samostana je narasla kada je u njega 1212. godine stupila Gertruda, kćer Henryka i Hedvige koja je 1232. postala kneginjom. O važnosti ovoga samostana svjedoči i činjenica da su od 1214. godine češke princeze ovdje živjele i odrastale, a između ostalog i princeza Agneza, koja je kasnije proglašena svetom. Od samoga početka ovaj samostan i crkva postali su vječnim počivalištem za brojne poljske vladare i uglednike, pa tako i za svetu Hedvigu. 
 
Ovaj samostan i bazilika kroz stoljeća preživjeli su  brojne napade i teškoće. Kroz 15. stoljeće, samostan je bio napadnut od strane Husita koji su bili pripadnici radikalnog reformističkog pokreta i tražili su brojne reforme u Katoličkoj Crkvi. Velika oštečenja samostan je doživio i od mađarske vojske predvođene Matijom Korvinem, a od tada započinje razdoblje stagnacije zbog stalnih borbi između katolika i protestanata. Samostan je preživio i jaki udar groma, koji je pogodio i oštetio krov kapele svete Hedvige. Nekoliko godina kasnije zapalila se i sakristija gdje su stradali brojni dragocjeni predmeti poput kaleža, knjiga, misnog ruha i orgulja. Iz povijesnih dokumenata i kronika saznajemo da je u samostanu još nekoliko puta bio zapaljen požar, što je prouzročilo veću ili manju štetu. 
 
Tek nakon završetka tridesetogodišnjeg rata 1648. godine i Habsburško-poljskog proboja u vjersko-nacionalni ratu s Turskom, stvorili su se ekonomski i politički preduvjeti za proširenje kulta svete Hedvige, s kojom su se identificirali i Poljaci ali i katolički Habsburgovci. Uslijedila je detaljna obnova cijeloga kompleksa u baroknom stilu. 1680. godine papa Innocent XI na zahtjev Jana Sobieskog i Habsburgovaca blagdan svete Hedvige proglasio je kao univerzalni praznik u čitavoj katoličkoj crkvi, a tada su pokrenuti umjetnički radovi u crkvi kako bi oživjelo ovo hodočasničko mjesto i ojačao se katoličanstvo u tom području. Od tada je grob svete Hedvige izložen u kapelici kojeg su posjećivali brojni hodočasnici.
 
Nakon što su vratile sjaj bazilici, redovnice su odlučile obnoviti tada zapušteni samostan. Pokazalo se da je popravak oštećenih zgrada preskupo, pa je 1697. godine stari samostan srušen i započela je gradnja dvostruko većeg, koje je projektirao Wrocławski arhitekt Kalkbrenner. Teške povijesne okolnosti uzrokovale su gotovo potpuno nestajanje gotičkih elemenata. Preživjele su samo rijetke stvari poput skulpture Majke Božje iz 15. stoljeća. 
 
Unatoč dovršetku glavnih građevinskih radova, ekonomska situacija samostana u drugoj polovici 18. stoljeća počela se naglo pogoršavati. 1742., nakon okupacije Šlezije protestantskom Pruskom, nove vlasti su gradu Trzebnici dale potpunu ekonomsku i pravosudnu neovisnost od samostana  U ožujku 1811. godine svi su vrijedni predmeti samostana prodani na aukciji: umjetnička djela, namještaj, oprema i odjeća. Slike koje su krasile samostan i unutrašnjost samostana, kao i dokumenti, knjige i arhivske zbirke odneseni su u Wrocław. Crkva je i dalje funkcionirala, ali samo kao župa. Samostan je pretvoren u ratni logor za Ruse za vrijeme Napoleonovih ratova, korišten je kao bolnica, a kasnije i kao tvornica tkanina. Bilo je pokušaja da se u samostanu smjesti zatvor. 
 
Danas ovaj samostan je duhovna oaza i mjesto kojeg posjećuju brojni hodočasnici i turisti, a za ovo svetište duhovno skrbe oci salvatorijanci (redovnici iz Družbe božanskoga Spasitelja). Okolo samostana izgrađeno je 16 kapela, koje potječu iz 18. stoljeća, koje simboliziraju postaje Križnoga puta. Također tamo se nalazi i kopija Lurdske špilje. Odlukom pape Benedikta XVI. iz 2007. godine, ovo je mjesto dobilo status međunarodnog svetišta. Zbog svoje ljepote i kulturnih raznolikosti ovaj samostan smatra se jednim od najljepših vjerskih objekata ovog djela Poljske, ali i šire, a ujedno je i jedan od najvećih samostanskih građevina u Srednjoj Europi.
 
 
 
Da biste komentirali, prijavite se.