Možemo li živjeti bez laži?

Govoriti istinu vrijedna je i plemenita odluka, ali ju je teško držati.
Autor: aleteia.org/laudato.hr/D.R. Photo: Flickr petak, 22. svibnja 2020. u 18:34

U svakodnevnom govoru često smo u napasti izreći neku laž. Općenito razlikujemo velike i male laži koje nalaze put u naše odnose sa supružnikom, djecom, kolegama i slično.

Ruski filozof Alexandre Koyre napisao je kako laž dio čovjeka više nego li smijeh. Bez iznimke, svi mi lažemo ponekad, ali pritom ne moramo nužno biti lažljivci. Svi manipuliramo, ali nismo nužno manipulatori. A ponekad nam se čini da nam je nemoguće lagati.

Katekizam Katoličke Crkve potpuno jasno opisuje da je laž najizravnija uvreda protiv istine. Lagati znači govoriti ili djelovati protiv istine kako bi doveli u zabludu nekoga tko ima pravo znati istinu. Povredujući čovjekov odnos prema istini i prema bližnjemu, laž vrijeđa temeljni odnos čovjeka i njegove riječi prema Gospodinu.

No, što bi se dogodilo kad bi stalno pokušavali reći istinu? Ako je laganje uobičajeno među nama, to znači da neki od nas lažu više od drugih. A laganje je danas vrlo često, posebno u doba interneta. U ožujku 2018. godine tim istraživača sa Sveučilišta Cambridge objavio je studiju koja dokazuje da su 'lažne' vijesti uvjerljivije i šire se brže od provjerenih informacija.

Ova rasprostranjenost laganja uvelike je u suprotnosti s potrebom za istinom koju zahtijeva naš društveni i osobni život. Kvaliteta naših odnosa ovisi o istini i iskrenosti onih koji nas okružuju, bili oni naš partner, poslodavac, čuvar djece, susjed ili poštar. Laži koje najviše bole su one koje nam kažu ljudi koje najviše volimo - naši supružnici, djeca, roditelji, najbolji prijatelji.

Francuska psihologinja Marie-France Cyr ističe da što smo nekoj osobi bliži, to se više osjećamo izdanima kada otkrijemo da nas lažu te govori o dvije vrste laži s potpuno različitim ciljevima. Tako ona razlikuje tzv. 'zaštitno laganje' potaknuto suosjećanjem i 'potvrđujuća laž' koja je potaknuta ponosom, taštinom, kukavičlukom ili pohlepom.

Svi se trudimo projicirati laskavu sliku o sebi, biti voljen i izbjegavati bol. To je često razlog zbog čega lažemo, bilo da su male ili velike laži . No, prije ili kasnije možemo postati robovi laži, ono nam može postati navika i može izazvati čitav niz događaja koji nas brzo mogu odvesti u smjeru u kojem nismo namjeravali ići.

Mala 'nevina' laž može započeti začarani krug i brzo se pretvoriti u nešto veliko s ozbiljnim posljedicama. 'Profesionalni' lažljivac može vidjeti kako se njegov život raspada poput kuće od karata kada se otkriju njegove laži. On ne može podnijeti da se laskavi imidž kojeg je krojio godinama tako brzo urušava pa je spreman učiniti sve kako bi sačuvao svoju laž što je duže moguće.

Katekizam Katoličke Crkve razjasnio je ovo u broju 2484 kazavši kako se težina laži mjeri prema naravi istine koju izobličuje, prema okolnostima i nakanama onoga tko laže, prema šteti što su je pretrpjeli oni koji su žrtve laži. Iako je laž, u sebi, samo laki grijeh, postaje smrtnim grijehom kad teško vrijeđa kreposti pravednosti i ljubavi.

Dakle, na svakome od nas je da iskoristimo priliku i osvijetlimo svoje 'male' laži bez kojih gotovo da i ne možemo.

 

Da biste komentirali, prijavite se.