Za laudato.hr piše:

fra Jozo Grbeš

nedjelja, 27. listopada 2019. Arhiva kolumne

Od Pleternice do Siracuse

Fra Jozo piše o svom hodočašću u svetiše Gospe od suza u Siracusi.
Foto: wikipedia.org/Laudato
Priča je dramatična i jednostavna:

U Pleternici su partizani 3. prosinca 1944. srušili crkvu te su 11. svibnja 1945. godine ubili župnika Franju Radonića, a kasnije (1947.) i jednu časnu sestru, Eulaliju. Kapelan u župi, mladi svećenik Ljudevit Petrak tek je kratko prije stigao u Pleternicu. Naime, za svećenika ga je zaredio nadbiskup Stepinac 29. lipnja 1944. Ljudevit ili Lujo, kako smo ga zvali, uspio je izbjeći ubojstva. Nakon ove tragedije, Nadbiskup Stepinac Ljudevita imenuje župnikom. Odrastao sam s ovim zanimljivim, jednostavnim čovjekom koji je živio siromašno svoje Evanđelje. On mi je bio župnik cijelo djetinjstvo i mladost.

Budući da nije bilo crkve, Ljudevit je misu slavio vani, ponekad u vatrogasnom domu, svagdje. Snalazio se. Kada je čuo za Siracusu i Gospu koja plače, preko nekog je uspio dobiti sliku i vatu koja je dodirnula suze. Ovaj izvanredni događaj u Siracusi, medicinski stručnjaci i biskupija dokazali su nadnaravnim. Ljudevit je 1955. započeo devetnicu Gospi od Suza. Ljude koji su dolazili na devetnicu prvih godina, komunisti su i zatvarali, ali su ipak i župnik i ljudi ostali uporni. Kada sam bio dijete, bio je to glavni događaj u godini. Jedva smo čekali devetnice, propovjednike, feštu i kirvaj, kako se to u Slavoniji kaže. Pleternica je postala jedna od najvećih devetnica u Hrvata. Krajem kolovoza svaku se večer tu okuplja 6-7 tisuća ljudi, a zadnji dan oko 40-ak tisuća. Ova pobožnost Gospi od Suza mnoge je ljude pomogla i podigla.

Kada sam se u jednom od mnogih povrataka našao u Pleternici ’91., Ljudevit me pitao kada bi trebala biti moja mlada misa. Kada sam mu odgovorio ’93., kaže on: “Čekat ću te!“ I bi tako. Čekao me. Nekoliko mjeseci nakon moje mlade mise, otišao je u mirovinu. Ljudevit je umro 17. ožujka 1999., u 82. godini života. Mislim da nikada nije stigao do Siracuse, kao niti tko iz naše obitelji i ljudi iz Pleternice.

Siracusa: Nedjelja , 20. rujna 2019.

Kada sam pošao na Maltu, na sastanak franjevačkih provincijala englesko govorećih zemalja počeo sam razmišljati o Siracusi koja mi se nije činila daleko. To je izvorna veza s Pleternicom i svetištem Gospe od Suza. Po završetku sastanaka, raspitivao sam se koliko je daleko i kakve su veze. Kažu mi da je ne postoji izravan prijevoz do Siracuse, te da postoje dvije opcije. Avionom 30-ak minuta leta samo do Catanie, a katamaranom oko sat i pol vožnje do Pozzallo luke. Jednom dnevno prometuju oba prijevoza. Odlučujem se brodom do Pozzalla. U razgovoru s fratrima kažu mi da ima vlak ili bus od Pozzala do Siracuse. Odlično.

Odlučih ići u nedjelju. To je jedini dan kad sam mogao izdvojiti vrijeme. Već sam spreman ići. Iako mi je nezgodno sam. Ne volim to, ali ovo je posebno mjesto. Prije nedjelje saznam pak da nema ni vlaka ni autobusa do Siracuse jer je nedjelja. Nedjeljom ne voze. Taxi je oko 100 eura u jednom smjeru. Previše. Uh! Mislim se što ću? Velim sebi idem pa što bude bude. Gospo od Suza, ako ti je stalo, a meni je, snađi se. I nemoj da ostanem na Siciliji jer moram nazad na Maltu pa na avion za Chicago. Jednom je Sv. Pavao na ovom moru doživio brodolom pa ga odveli na druge strane. Zaglavio na Malti.

Ujutro u 5 sati, iako sam mislio busom do katamarana, provincijal malteške provincije Sv. Pavla, Fra Richard Grech, fini čovjek odvezao me do katamarana. Tako počinje moj put. Brod kao iz priče. Napravljen u Australiji. Novi. Na njemu oko tisuću putnika. I zamisli ime broda: St. John Paul II. (Sv. Ivan Pavao II.)! Dobro je počelo, mislim se! Ali što ću kad se iskrcamo? Idem se raspitivati. Jedan od članova posade, ime mu Sandro bio je vrlo ljubazan. Velim ja njemu da trebam samo do svetišta Gospina u Siracusi i natrag. I on mi potvrđuje kako nedjeljom nema prijevoza.

Kaže mi: “Ima jedan čovjek sa Sicilije s kojim sam u kontaktu, zove se Franco. Kad budemo bliže Italiji zvat ću ga.“ Odnosno negdje kada prođemo pola puta na Mediteranu zvat će ga. Put nježan, fin. Sunce izlazi negdje s istoka.

Kad se približilo vrijeme, zvao je Franca, a ovaj mu rekao da će me čekati i da, ako znam voziti i imam vozačku, da će mi nabaviti auto na jedan dan. Do sada sve ide jako dobro. Kad smo se iskrcali dočekao me Franco i odveo me nekom drugom čovjeku koji je čekao iza ograde pristaništa. Odmah iza kapije u luci. Čovjek običan. Napisao je moje ime i vozačku i kaže mi evo ti ključevi. Pitam ga gdje se vidimo. Kaže on večeras ovdje na istom mjestu u 6 sati. Katamaran ide u 19:30. Kaže mi također kako u autu ima samo do pola rezervoara goriva. I pokaže mi na strelicu. Upalim auto kažem mu Ciaooo i krenem za Siracusu. Mali autić, stariji, ali ide. Nakon 30-ak km pali se svjetlo za gorivo. Ok, idemo. Našao sam benzinsku stanicu, natočio. No kazaljka za gorivo stoji i dalje na istom mjestu! Zanimljivo.

Idem za Siracusu. Nalazim svetište. Ulazim prvo u kriptu. Onda u glavnu crkvu! Ovo je vrlo emocionalan susret. Dolazim blizu oltara gdje je Kip Gospe od Suza koji je plakao 1953. Zastajem... Bazilika puna ljudi. Stane oko 6 tisuća. Pogodilo se danas da je veliko hodočašće svih molitvenih skupina koje nose ime Padre Pio. U crkvi je izložen i njegov habit koji je nosio kad je dobio stigme. Oduševljen sam. Odjednom prilazi mi jedna djevojka i kaže 'sacerdote' (svećenik). Ja velim Da. Kako zna da sam svećenik? Ne znam! Zove se Simona. Ona ovdje u svetištu volontira. U razgovoru joj kažem da sam franjevac i da sam iz Pleternice te joj ispričam cijelu priču o Gospi od Suza. Ona me odvede odmah do relikvija u kojima se čuvaju suzama natopljene vate. Tretira me kao brata. Ostajem u molitvi pred suzama. Molim za sve drage ljude, potrebite, bolesne, sve koje susreće moj životni put. Sjećam se Luje i Pleterničana, obitelji i svih dobrih ljudi u nakanama koje šire ljubav. Palim svijeće. A one povezuju daljine i zbližavaju sve daleko i davno!

Simona me upoznaje s padre Encom, starijim svećenikom koji je ovdje glavni. On se oduševio. Pita me i moli da napišem svoje ime i adresu. Nakon poduljeg razgovora u kojem sam mu rekao da sam stigao s Malte, te da sam fratar i da pripadam provinciji iz Međugorja, zagrlio me! Starac! Mislio sam da će se rasplakati.

Drag posjet Siracusi. Ovaj grad u kojem je rođena i u ubijena Sv. Lucija, ranokršćanska mučenica, koju cijeli svijet slavi, grad je stare antičke prošlosti, ali i najvažnije grad je gdje Gospa plače. Sjećam se pokojnog Ljudevita Petraka koji je bio i ostao duša pleterničkog duhovnog pokreta! Njene suzu oživjele su Pleternicu, njena devetnica oživljava Slavoniju i Hrvatsku. Neka bude tako uvijek! Idem voziti do katamarana, da vratim auto ovim dobrim ljudima i da stignem na Maltu i natrag u Chicago.

Našao sam se sa Sandrom. Nazvao je Franca i ja sam mu se zahvalio. Sandro je jako drag čovjek. Kaže da je iz Rumunjske. Živi na Malti 12 godina. Tamo se oženio. Veli da je zadovoljan s ovom kompanijom “Virtu Ferries”. Kaže da imaju slične katamarane i za neke linije za Hrvatsku. Savjetuje mi da pogledam o njima emisiju za nekoliko mjeseci na Discovery channelu! Zanimljivo!

Ciaooo Italia. Ciaooooo Siracusa i Pozzollo.

Gospo od Suza moli za sve nas!


 
Da biste komentirali, prijavite se.