Od profesionalne kuhinje do oltara i kamere: upoznajte p. Ivana Raljušića izvan kadra
Danas ga gledatelji Laudato televizije poznaju kao svećenika i čovjeka pred kamerama, no život p. Ivana Raljušića nekada je imao sasvim drukčiji ritam - onaj profesionalne kuhinje. U novoj epizodi emisije „Čovjek prije svega“ otkrivamo put od kuharskog poziva do svećeništva, ali i čovjeka koji se krije iza uloge duhovnika i televizijskog lica.
Crveno svjetlo na kameri, odbrojavanje iz režije i nekoliko minuta u kojima misao treba prenijeti jasno i jednostavno danas su dio njegove svakodnevice. Pred kamerama Laudato televizije gotovo je svakodnevno, a kroz „Živu Riječ“ pokušava Evanđelje približiti čovjeku s druge strane ekrana.
- Kad se pojavi trema, na neki se način bacim u to i dopustim sebi da smijem pogriješiti. Zaista mi je velika želja da te emisije budu prirodne. Naravno, tu je i odgovornost jer su s druge strane ljudi kojima to puno znači. Kad se upali ta crvena lampica, gledam na to kao na priliku da se kao svećenik i tako darujem ljudima. -
Prije televizije, pa i prije svećeništva, bila je kuhinja. P. Ivan po struci je kuhar, a profesionalna kuhinja nekoć je bila njegov posao i plan za budućnost. S vremenom se, međutim, počelo otvarati pitanje drukčijeg poziva. U emisiji se vraća tim godinama i govori o vjeri, dvojbama i putu koji ga je doveo do Misionara Krvi Kristove.
Danas mu se svakodnevica ponovno odvija u nekoliko različitih svjetova. Pred kamerama je televizijski autor, među kolegama jedan od ekipe, a kao duhovnik Laudato televizije čovjek kojem se može doći kada treba razgovor, savjet, molitva ili sakrament.Tu službu ne doživljava kao odnos u kojem samo on nešto daje drugima.
- Rastem u svemu tome. Mlad sam svećenik i vidim da me sve to izgrađuje, kao i ljudi koje ovdje susrećem. Ne smatram da sam ja ovdje duhovnik koji samo njima nešto pomaže - puno ja od njih primam. Zaista me raduje biti s njima, dijeliti njihove poteškoće i srcem biti prisutan sa svim djelatnicima Laudato televizije.-
Kako izgleda ta njegova uloga iz perspektive ljudi koji s njim svakodnevno rade, koliko mu je trebalo da se privikne na kameru i što se događa kada iza kamere netko kaže „idemo još jednom“, gledatelji će upoznati i kroz vedriju stranu njegova života.
No Čovjek prije svega odlazi i tamo gdje kamere postaju manje važne.
U tišini crkve ostaju osobnija pitanja: kako izgleda vjera svećenika kada nije za oltarom, što mu je najteže predati Bogu i kome odlazi čovjek kojem drugi dolaze kada je njima teško.Kuhar, svećenik, duhovnik i televizijski čovjek - naizgled nekoliko različitih priča, a zapravo jedan životni put. P. Ivan Raljušić u novoj epizodi emisije „Čovjek prije svega“.
