Blažena Djevica Marija od Krunice – od bitke kod Lepanta do molitve koja prati Kristov život

Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, koji se slavi 7. listopada, povezuje se sa slavnom pobjedom kršćanske mornarice nad Osmanlijama u bitci kod Lepanta 1571. godine. Papa sveti Pio V. pobjedu je pripisao zajedničkoj molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo. No povijest krunice seže mnogo dalje. Isusovac Karl Joseph Hlinkhammer, proučavajući povijesne izvore, napisao je opsežnu studiju o njezinu nastanku i trajnom značenju. Prema njegovim istraživanjima, koja prihvaća i teolog Leo Scheffczyk, važnu ulogu u oblikovanju krunice imao je kartuzijanski prior Adolf von Essen.

Adolf von Essen, iako vrlo mlad, 1409. godine jednoglasno je izabran za priora kartuzijanskog samostana. Iste je godine u samostan svetog Albana u Trieru stigao iscrpljeni lutajući student Dominikus von Preussen (1384. – 1460.). Dvije godine ranije pokušao je stupiti u kartuziju u Pragu, ali je bio odbijen. Adolf von Essen primio ga je sa suosjećanjem i ohrabrio, obećavši mu da će osobno poduprijeti njegov napredak ako bude ustrajan. U razgovorima s njim govorio je i o molitvi krunice, uspoređujući je s pjesmom ljubavi. Pritom mu je rekao da ne postoji čovjek toliko pokvaren da ne bi doživio vidljivo obraćenje ako bi godinu dana molio krunicu.

Dominik je pokušavao moliti, ali mu je sabranost teško polazila za rukom. Tijekom došašća 1409. godine zato je došao na ideju koja će obilježiti njegov način molitve. Život Isusa Krista podijelio je na 50 kratkih razmatranja, koja je povezao sa svakom Zdravomarijom. Svoja je razmatranja zapisao na jedan list papira, a molitva mu je od tada postala radosnija i nadahnjujuća.

Svoj način molitve pokazao je i drugima, a prior Adolf odmah je prepoznao njegovu vrijednost. Uvidio je da takav oblik molitve može pomoći ljudima koji se teško sabiru u razmatranju. Na njegov poticaj Dominik je svoje zapise počeo dijeliti s drugima, pa je do kraja njegova života iz samostana svetog Albana poslano više od tisuću prijepisa krunice.

Dominik je kasnije proširio molitvu na 150 Zdravomarija, želeći još potpunije obuhvatiti Kristov život. Takvu je proširenu verziju upoznao dominikanac Alanus de Rupe, koji ju je počeo širiti kroz bratovštine i molitvene zajednice pod nazivom „Marijin časoslov“.

S vremenom je Alanus dodatno razradio razmatranja. Njegovi su sljedbenici u Kölnu 1475. godine, prilikom osnivanja Bratovštine krunice, potpuno izostavili razmatranja i zadržali samo ponavljanje molitava. Tako su se pojavile dvije krajnosti – preopširna razmatranja s jedne i samo ponavljanje molitava s druge strane. Ravnoteža je pronađena u južnoj Njemačkoj. Članovi tamošnjih bratovština oblikovali su krunicu u obliku s petnaest otajstava, a takav je oblik prvi put tiskan 1481. godine u Ulmu.

Kroz stoljeća se krunica tako razvijala kao molitva koja ne ostaje samo na ponavljanju molitvenih obrazaca, nego vjernika poziva na razmatranje Kristova života u društvu Blažene Djevice Marije.